Kontaktirajte nas

Povijest

Novi izgled Velikoga parka

Objavljeno

-

Spomenik Sv. Trojstva koji se na istoj lokaciji nalazi već 174 godine zaslužio temeljitu obnovu. Pregrmio je dva svjetska i Domovinski rat na sreću, gotovo bez većih oštećenja premda je tijekom topničkih napada na Vinkovce, središte grada bilo stalno granatirano te su okolne zgrade: Sud, Župni dvor, crkva sv. Euzebija i Poliona, palača nekadašnje Brodske imovne općine, zgrada Gimnazije i druge bile teško oštećene, a neke u požaru i gorjele. Sličnu je sudbinu imala i većina stabala koji se nalaze u parku. Zavjetni spomenik sv. Trojstva podignut je 8. rujna 1845. godine na dan Male Gospe, uz financijsku potporu vinkovačkih obrtnika. U podnožju spomenika uklesano je ime majstora C. Payerlea iz Osijeka. Neoklasicističko-historicističkog je oblikovanja. Prilaz spomeniku omogućen je s tri kamene stepenice na kojima počiva visoki postament s različitim profilacijama. Na postamentu postavljena su tri vitka stupa. Glatka tijela stupova leže na bazama i nose korintske kapitele. Kapiteli nose široki arhitrav, slojevito profiliran i ukrašen motivima zubaca, jednostavnih girlandi i lučnih aplikacija. Na vrhu arhitrava se nalaze kameni likovi koji predstavljaju Sv. Trojstvo. Već nakon 42 godine spomenik je trebalo obnoviti. Obnovljen je 1887. g. pod upravom odbora kojega su činili J. Stojanović župnik, V. Popović načelnik, F. Kregar podnačelnik, F. Ištvanović i V. Radmila zastupnici. Naredna obnova učinjena je 1987. g., kada su obnovljena površinska oštećenja. Djelomična obnova napravljena je i 1996. g. Kako bi mu se produžio vijek trajanja na osnovu mišljenja stručnjaka napravljena je studija o njegovoj obnovi, a Grad uz pomoć ministarstava osigurao financijska sredstva za njegovu obnovu koja je u tijeku.

 

 

 

 

 

 

Uz sve navedene nedaće odolijevao je i „napadima“ suvremenih Vandala koji su grafitima s vremena na vrijeme unakažavali ovo kulturno i povijesno dobro, jedan od simbola i vrijednog znamenja Vinkovaca. Spomenuti su svoja „umjetnička dostignuća“ pokazivali i na tek uređenim pročeljima arhitektonski vrijednih zgrada u samom središtu i drugdje za čije su uređenje vlasnici i institucije morali uložiti znatna sredstva. Pitanje je zašto svoj umjetnički nagon i izražaj, navijačko opredjeljenje i poruke ne iskazuju na pročeljima kuća svojih roditelja i bliže rodbine !? Zbog devastacije parkovskih klupa, posuda za otpad i smeće, info panoa i mladica drveća te neprimjerenih i ružnih grafita kojima na takvim objektima u gradu koji želi postati privlačna turistička destinacija nije mjesto, svakako bi trebalo postaviti video nadzor, a počinitelje drastično financijski kažnjavati da im takve aktivnosti više nikad ne padnu na pamet, ako je uopće imaju. Tako to rade u drugim zemljama i gradovima.
Novijim zahvatima polako su se iz parka kao hortikulturne i povijesne cjeline uklanjali sadržaji koji tu ne pripadaju, a koji su tijekom protekloga razdoblja tu postavljeni. Sjećaju se stariji Vinkovčani različitih tipova kioska, zatim manje građevine na rubu parka koja se nalazila nasuprot zgrade Gimnazije gdje su se u nekoliko manjih izloga, postavljali razni plakati o sportskim i kulturnim događanjima te najavljivali filmovi u vinkovačkim kinima kojih je u jednom periodu bilo čak četiri. U dijelu parka nasuprot ulaza u nekadašnju palaču Brodske imovne općine, gdje je nekoliko desetljeća djelovala Ekonomska škola nalazilo se parkiralište za bicikle. Tu se nalazio čuvar kod kojega su Vinkovčani ostavljali bicikl i dobivali malu metalnu pločicu s brojem kako bi ponovno mogli uzeti svoj bicikl. Kasnije je taj parking premješten u dvorište gdje se nalazi vinkovačka kuglana. Također tu su se nalazile i dvije cvjećarnice. Jedna je bila u vlasništvu gradskog poduzeća „Komunalac“, a druga vrlo popularna „Ikebana“ koja je bila u privatnom vlasništvu imala je najbolju ponudu cvijeća i cvjetnih aranžmana u gradu.
Između zgrada Gradskog muzeja i Suda i drvoreda lipa nalazio se zeleni pojas koji je kasnije u jednom dijelu pokriven granitnim kockama. Taj prostor generacijama Vinkovčana koji su živjeli u doba Vojne granice nije ostao u lijepom sjećanju. Počinitelji prekršaja i kaznenih dijela morali su na tom prostoru „protrčati kroz šibe“ kao vidu kazne. Egzekutori koji su se nalazili poredani u dva reda u rukama su imali šibe kojima su nemilosrdno izudarali kažnjenika koji je morao proći kroz taj špalir. Vojnograničarske vlasti takve su egzekucije vršile javno kako bi potencijalnim prekršiteljima dali do znanja što ih čeka. Ta javna egzekucija na tom prostoru vršila se za muškarce. Kažnjavane su bile i žene, ali u dvorištu nekadašnjeg zatvora ( današnje dvorište Gradskog muzeja), no kuknjava i jauci čuli su se i u parku. Takav posao su odrađivale „fićukajle“ najčešće fizički snažnije Romkinje. Tu se nalazila i klupa za batinjanje, po tabanima ili „turu“ koju su Vinkovčani nazivali „dereš“. U blizini stare platane ispred sjedišta Sedme brodske graničarske pukovnije odnosno Glavne straže, ( danas Muzej) nalazio se i kameni sudbeni stol gdje su predstavnici vlasti izricali presudu.
Zanimljiv je izgled i nastanak staza u parku. Osnovne dijagonalne ostajale su gotovo uvijek iste s tim da su se s vremenom proširivale i bile od betona ili kasnije od sivih granitnih kocki koje su se nedugo iza postavljanja razmicale ili ulijegale, a staze postajale neravne. Ostale povezne staze nastajale su na način da su prolaznici sami pravili nekakve prečace koji su se potom kod rekonstrukcija parka popločavali, no kad bi se to učinilo opet su nastajali novi prečaci. Uz staze na sjevernoj i zapadnoj strani parka pedesetih godina nalazila se nešto viša živica od šimšira, a unutar nje su na određenom razmaku bile su postavljene klupe. Osvijetljenost parka sa svjetiljkama koje su „lile svjetlost crvenkasto-žutu“ postavljenim na lijepo oblikovanim metalnim nosačima nije bilo velika, pa je to bio idealan prostor za mladiće i djevojke, zaljubljene parove, da u sjeni krošnji u tami, na klupama daleko od očiju prolaznika razmijene poljupce i zagrljaje, nakon šetnje i druženja na vinkovačkom Korzu. Kasnije kad je u te vode šezdesetih godina protekloga stoljeća „uplovila“ moja generacija, živica je postala niža i rjeđa, potom je uklonjena, a park postao osvjetljeniji, bučniji i življi, pa su zaljubljeni „mrak“ morali potražiti uz Bosut ili u sjeni drvoreda današnje Zvonimirove ulice. Na ostalim površinama između drveća bila je posijana trava i gredice zasađene cvijećem. Kako bi se sačuvale od uništavanja postavljene su drvene ploče na kojima je pisalo „čuvajmo nasade“. Takvi prostori bili su ograđeni jednostrukom žicom pričvršćenom na bijele niske kolčiće. Recimo na kraju nešto i o strukturi biljnih sastojina parka koje su se u njemu nalazile do početka ove temeljite obnove parka. Park zauzima površinu od 0,88 ha i na njoj je bilo zasađeno 109 različitih vrsta drveća. Prevladavala su stabla divljeg kestena kojih je bilo 63, razasutih po cijelom parku. Druge po brojnosti su obične breze kojih je bilo 18. Veći dio breza čak 15 nalazio se na sjevernom rubu parka i svojim krošnjama zatvarao pogled na lijepo obnovljena pročelja palače nekadašnje Brodske imovne općine i Župnog dvora. Zbog visine i obimne krošnje bile su stanište brojnih ptica koje su izmetom prljale nogostup i prolaznike. Uz jedno stablo srebrenolisnog javora u parku se nalazilo i 14 stabala javora mliječa rasutih po cijelom parku. Nešto veći broj, njih 5, nalazio se na istočnom i jugoistočnom rubu parka. Na zapadnom rubu parka nalazilo se 9 stabala lipa i to 5 stabala velikolisne lipe i 4 stabla sitnolisne lipe. Isto tako u parku se nalazilo po jedno stablo japanske sofore i crvenolisne šljive. U samom kutu jugozapadnog dijela parka nalazi se javorolisna platana najstarije i najveće stablo u parku. Nije mi poznato jeli zaštićena !? Ako nije trebalo bi je pod hitno zaštititi. Danas je sve moguće i „dozvoljeno“. Jedna takva koja se nalazila između nekadašnje „Zvijezdine“ trgovine ( preuređena je i danas je nema) i hotela „Slavonije“ nestala je preko noći. Znatan dio stabala, oko 37, je zbog starosti i granatiranja grada tijekom Domovinskog rata oštećeno i bolesno, a nekolicina ih se osušila. Na takvo stanje utjecaja je imala i vrlo radikalna, pretjerana rezidba glavnih grana krošnji izvršena 1987. godine. Takva rezidba stoljetnih drvoreda tada je izvršena u Jelačićevoj, Zvonimirovoj, Starčevićevoj i nekoliko drugih ulica.
Kroz prolaz koji nosi naziv po poznatoj vinkovačkoj slikarici Alojziji Ulman odvija se izravna komunikacija između parka odnosno središnjeg gradskog trga s Nazorovom ulicom odnosno Trgom Cibalae na kojem se trenutno nalazi parkiralište ( zar mora!?) i dječje igralište, a kojega bi svakako trebalo urediti u duhu imena kojega nosi.

Aktualno

Vinkovčani su i 1972. planirali dodatno „ozeleniti” svoj omiljeni grad

Objavljeno

-

Napisao/la

    760 pregleda
FOTO: Facebook profil 'Vinkovci kroz povijest'

Ovaj se tjedan naveliko sadilo u Vinkovcima, a riječ je o motivaciji mladih i još mlađih u inicijativi Zasadi drvo, ne budi panj! u kojoj su sudjelovale Tehnička škola Ruđera Boškovića, Srednja strukovna škola Vinkovci i Katolički dječji vrtić Eden.

Zasukali su rukave, uhvatili štihaču i dvorišta svojih škola i vrtića ozelenili novim sadnicama koje im je donirala Poljoprivredno-šumarska škola, u suradnji s Upravom šuma Podružnica Vinkovci. Prilikom sadnje svi su bili složni u jednom – ako želimo sačuvati okoliš, spriječiti globalno zatopljenje, pa na samom kraju i živjeti u zdravijem i čišćem okruženju, već se danas moramo uhvatiti posla jer će sutra možda biti prekasno.

Istom su se mišlju vodili i Vinkovčani davne 1972. pri organizaciji „Akcija ozelenjavanja”. Naime, u arhivi Vinkovačkog lista pronašli smo članak u kojemu se navodi kako je tadašnje poduzeće „Komunalac” izradilo plan na osnovu obilaska terena u svih sedam mjesnih zajednica u Vinkovcima, u kojem su bile navedene vrste zelenila, troškovnici, potrebne količine sadnog materijala, ali i radovi koji se trebaju izvesti kako bi grad na Bosutu bio „ekološki prihvatljiviji” i ljepši za život.

Za navedeno su planirali izdvojiti 35 milijuna starih dinara, a kako novčanih sredstava nikad nema dovoljno, odlučili su u cijeli proces uključiti i građane. „…ali ti bi se troškovi mogli smanjiti, ako bi u akciji sudjelovali sami građani, omladina i pripadnici JNA”, istražio je kolega novinar dodavši kako bi se uključenjem mjesnih zajednica ukupan trošak mogao smanjiti za čak 6,5 milijuna starih dinara.

„Vjerujemo da će akcija ozelenjavanja naići na punu podršku građana i drugih faktora, te u potpunosti riješiti pitanje zelenila u Vinkovcima i na taj način gradu dati ljepši izgled. Sigurno je da značaj akcije ne smije biti uvjetovan financijskim sredstvima, koji nisu tako velika, da se ne bi mogla osigurati, jer su koristi ozelenjavanja višestruke i dobro poznate”, živjeli su ispred svog vremena te 1972. godine, kao da su znali koliko će velik problem planetu Zemlji predstavljati munjeviti razvoj industrijalizacije i urbanizacije.

Nastavi čitati

Aktualno

Vinkovčani su 1993. predlagali novi praznik – Dan svinjokolja

Objavljeno

-

Napisao/la

    862 pregleda

Dolaskom hladnijeg vremena misli pravih Slavonaca uglavnom preokupira jedna stvar: Kako, kada i gdje će imati svinjokolju i napuniti svoje frižidere za zimu?

Uvijek se tu radi o više dana jer nije to akcija od nekoliko sati, kuće su ispunjene ljudima, mirisom svježeg mesa, na stolu su salenjaci i svježe istopljeni čvarci, a za sve je zadužen jedan majstor, odnosno mesar kojeg ostali članovi obitelji i prijatelji pomno slušaju jer on određuje koliko zasoliti meso, tko će miješati meso za kobasice, a tko biti mali od noža.

Iako je sve manje ljudi u Vinkovcima koji štuju ovaj stari običaj, oni koji su mu ostali vjerni i dalje sve rade onako kako su to radili naši stari. Tako je u kolumni Bać Jose u Vinkovačkom listu, 19. studenog 1993. opisano kako to izgleda prava slavonska svinjokolja: „Na svinjokolja se uvik strefi nekaki jarac pa moš o tom divanit pol godine. Sičam se daje prid petšest godina u Vrbanji moj pajtaš i imenjak Josa Krampus posolijo kobasice praškom za veš a kadse meso počelo pinit pita ga Snaš Eva Lovrina Josa što ti prvo pereš meso a tek potljam praviš kobasice.“

Dobro je poznato da su Slavonci narod izuzetno pozitivnog i vedrog duha, a isto je tako njihova specifičnost u činjenici da svaki odrađen posao moraju dobro zaliti s kojom čašicom rakije pa ne čudi da se ovakve situacije, ali u manjem obujmu, sigurno događaju i danas.

Nekada davno Dan Republike 29. studenog bio je neradni dan i to je bilo vrijeme u kojem se u većini domaćinstava odrađivala svinjokolja, a Bać Josa je predložio uvođenje novog praznika u Slavoniji, pa makar se on zvao dan svinjokolja – „Tolko se nakiselilo kupusa i spremilo graa da se pitam oćel bit dosta svinja da se sve to pojide. A gladni usta ima kolko oš.“

Koliko su pažnje pridavali ovom starom običaju potvrđuje i činjenica da je autor teksta davne 1993., sa svojim prijateljom, Tadijom Kostolomcem, htio objaviti oglas u Vinkovačkom listu „Koljem po kuća i nosim nožove telefon taj i taj“, ali plan im je imao veliku manu jer su već tada ljudi u gradu donosili polutke svinja sa sela, što njih dvojica nisu smatrali pravom svinjokoljom.

Spas su na tren pronašli u „Najdorfu“, ali sreća nije dugo trajala jer su mještani Novog Sela imali svoje mesare pa im, usprkos opisu „Cina umirena, posluga prva liga, a sve pokoljemo do mraka“ nisu bile potrebne usluge ovog osebujnog dvojca.

Nastavi čitati

Aktualno

Na Borincima davne 1969. u berbi jabuka sudjelovalo četiri tisuće berača

Objavljeno

-

Napisao/la

    942 pregleda

Prije nekoliko dana obilježili smo Dan jabuka, učenici mirkovačke osnovne škole tim su povodom obradovali starije i nemoćne u Domu svojim pismima i jabukama, a mališanima u Andrijaševcima podijeljene su u znak zdravog načina života i potpore lokalnim proizvođačima. Svima nam je dobro poznata uzrečica „Jedna jabuka na dan, tjera doktora iz kuće van“, a govori o blagodatima ovog ploda za naše zdravlje.

Listajući arhivu Vinkovačkog lista, naišli smo na članak o nekadašnjoj najvećoj plantaži jabuka u Europi, ponosu vinkovačke privrede. „Svud uokolo, kao talasasto more prostire se voćnjak. Jabuke, rumene i zlatne jabuke. Nepregledan, maštovito zamišljen i ostvaren na krajnjim istočnim izdancima slavonskog sredogorja. Ljeska se mlako jesensko sunce na svelim narančastim i purpurnim listovima. Bogati plodovi zemlje i ljudskog mara već su obrani vještim, otvrdlim prstima berača“, napisano je davne 1969. godine.

Na Borincima su tada rasle jabuke koje su se izvozile u sve velike gradove na području bivše države – Zagreb, Split, Beograd, Ljubljanu, a o velikom uspjehu govore i brojke. Ukupni prihod tadašnjeg Kombinata „Borinci“ iz godine u godinu imao je visoku stopu rasta. U društvo milijardera ušao je 1965., dvije godine nakon ostvarili su ukupan prihod od 1,6 milijardi starih dinara, a ta se brojka samo godinu dana poslije povećala na 3,6 milijardi.

„Valja napomenuti da je ovakav tempo porasta ostvaren isključivo u ovom kolektivu – bez ikakvih integracija s drugima“, navedeno je u članku s podatkom da je te iste godine bilo zaposleno 270 stalnih radnika, a ako bi se toj brojci pridružio broj i onih zaposlenih na određeno vrijeme, s njima je prelazio tisuću, a u berbi jabuka 1969. sudjelovalo je preko četiri tisuće radnika iz gotovo svih mjesta vinkovačkog područja.

A kako ne bi sve ostalo na pukim brojkama i podacima, za kraj vam donosimo ulomak iz knjige dojmova posjetitelja pod nazivom „Plantaža Borinci – dio savršenstva“ u kojemu se navodi što su Borinci značili našem kraju – „Za prosvjetnog radnika iz Slavonije plantaža predstavlja oživotvorenje Mrtvih kapitala iz djela Josipa Kozarca, za članove kolektiva Nogometnog kluba „Sarajevo“ ona je dio savršenstva, a književnik i akademik Dragutin Tadijanović samo je: jedan od mnogih koji se dive jedinstvenom voćnjaku“.

FOTO: Vinkovački list, 7. studenog 1969.

Nastavi čitati

Zadnje objave

Aktualnoprije 5 sati

Živim život bez nasilja!, poruka je programa In memoriam: Miroslav Tunjić

Uz podršku obitelji Tunjić, Ravnateljstva policije, Grada Županje i Vukovarsko-srijemske županije, Policijska uprava vukovarsko-srijemska je u Velikoj vijećnici Grada Županje...

Aktualnoprije 5 sati

Bosančić žestoko uzvratio Sinčiću i njegovu pomoćniku

Poslijepodnevnom briselskom objavom na svojoj Facebook stranici, naslovljenom “Prijava kriminala EPPO-u i OLAF-u”, europski zastupnik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić...

Aktualnoprije 7 sati

HZZO upozorava: ne nasjedajte na ponude lažnih djelatnika!

Putem dojava medija i građana, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) obaviješten je kako se ovih dana na području Zagreba...

Aktualnoprije 8 sati

Besplatna škola tenisa za djecu općine Tovarnik

S obzirom na današnji način života, ističu u Općini Tovarnik, djeca nemaju mogućnost razviti motoričke sposobnosti koliko je to potrebno...

Aktualnoprije 8 sati

U Otoku odana počast tragično preminulim pilotima i padobrancima

Prije točno 30 godina piloti Marko Živković i Mirko Vukušić te padobranci Ante Plazibat i Rade Griva tragično su poginuli...

Aktualnoprije 10 sati

Za hrvatski program potpore stočarstvu 171 milijun kuna

Europska komisija odobrila je hrvatski program vrijedan 171 milijun kuna za potporu primarnim proizvođačima u sektoru stočarstva pogođenih pandemijom koronavirusa....

koronavirusprije 11 sati

Vlada izmijenila zakon i uvela kazne do 50 tisuća kuna za nepoštivanje covid potvrda

Vlada je na današnjoj sjednici izmijenila Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. U njega su unesene kazne za one...

Aktualnoprije 11 sati

Božićnica 5.000, uskrsnica 2.500 kuna, bonovi, stipendije za studente, darovi za djecu i zajednički izleti – tako to rade u Kreditnoj uniji Jamstvo iz Županje

Društveno odgovorno poslovanje sve je više fokus kako potrošačima, tako i tvrtkama koje su uvidjele da percepcija kredibiliteta društveno odgovorne...

Najčitanije