Page 11 - Vinkovački list - 6. prosinca 2019.
P. 11
AK, 6.12.2019. 11
mr.sc. Vladimir Ćirić: Vijesti iz povijesti
Sjećanje na staru Ervenicu
Pričama o Vinkovcima nikad stoljeća. Davno je nestao topot ski, Petrovići Semberčevi, Barišići Obrenovića u Srbiji. Doseljeni Srbi blagoslov prostorija, a potom bi se
kraja. Starije podsjećaju na doba konjskih kopita, kloparanje i tan- Milaševi. U najbrojnije obitelji od postupno su prihvaćali šokačko kroz Baždarsku ulicu (više je nema)
djetinjstva i mladosti.Vraćaju u drkanje kotača seljačkih kola i kojih je nakon raspada porodič- ruho, jezik i način života, osobito vraćala u crkvu.
neka davna vremena njihovog fijakera s prašnjave kaldrme erve- nih zadruga nastalo 12 - 13 kuća žene i jedino su se od drugih Erve-
života i bude pomalo zaboravljene ničkih ulica. Vršidba pšenice na spadaju Takšići, potom Čordašići ničana razlikovali prema vjeroispo- Nasuprot nekadašnjeg vatro-
uspomene. Mlađi, mogu ponešto starinski način na guvnima koja su od kojih je nastalo 8 kuća, a tu su u vijesti. O njihovom odnosu Vučevac gasnog tornja s lijeve strane ušća
saznati o manje poznatim dijelo- se nalazila na rubu naselja ( u neka- to vrijeme živjeli Grigići, Vukovići, je zabilježio: „ ....ove se pravoslav- potoka Ervenice u Bosut nalazila
vima vinkovačke povijesti. Ovoga dašnjoj Mollynarijevoj ulici), može Pandurovići, Milaševići, Dukići, ne obitelji nisu u ničemu razlikovale se izdužena prizemna zgrada kbr.
puta slijedi priča o Ervenici. I ona je se vidjeti samo na starim fotografi- Ivakići čiji je potomak znameniti od šokačkih obitelji, niti nošnjom, a 2, koju su Vinkovčani nazivali
poput Krnjaša izgubila svoju neka- jama iz toga vremena. Većinom su Vinkovčanin Joza Ivakić. Zabilježio niti običajima a živjeli su sa svojim „Muzikara“. U njoj je bio smješten
dašnju vizuru i štih. Novo je zami- nestale i izumrle stare erveničke je Vučevac kako se nekada Erveni- susjedima Hrvatima složno i bratski. orkestar VII. Brodske graničar-
jenilo staro po čemu je Ervenica bila šokačke obitelji, doselili su se novi čani i ostali vinkovački Šokci nisu Njihove djevojke su se nosile isto ske pukovnije. Prema tadašnjem
prepoznatljiva. Kao i u drugim dije- stanovnici, ostale su samo stare osobito slagali. Erveničani su ostale kao i šokačke, češljale lijepu široku običaju svaka pukovnija je imala
lovima grada i ovdje su se dogodile fotografije sjećanja i uspomene. porugljivo nazivali Bošnjačani i pletenicu i odijevale skute te se i svoj orkestar. U Vinkovcima
velike promjene, no kao i nekada, Ivan Vučevac Vinkovčanin ( 1870.- Bošnjakuše ili Rojtani i Rojtanke, družile s našim djevojkama Kad su je osnovan 1769. godine. Osim
Ervenica i danas spada u mirnije 1942. g.) značajna osoba vinkovač- a Šokci iz staroga dijela grada išle u crkvu, išle bi skupa do pijace službenih nastupa na vojnim
dijelove grada u kojem je ugodno kog političkog i društvenog života nazivali su Erveničane Macedonci, ( današnji park ), šetale se po pijaci paradama, orkestar je imao
živjeti. prve polovice 20. stoljeća, autor jer su živjeli u blizini makedonskih do početka službe božje, a tad bi značajnu ulogu na tadašnjim pro-
brojnih književnih radova, povje- trgovaca Cincara i Grka. Ponekad su se odijelile i pošle svaka u svoju menadama, koncertima balovima
I ovaj dio grada, poput Krnjaša sničar amater prikupio je i zabilje- se događale i tučnjave mladića dviju crkvu. Po svršenoj službi opet bi se i zabavama te drugim svečanim
za Vinkovce i vinkovačku prošlost žio brojne podatke o starim erve- šokačkih skupina, dakako zbog malo po pijaci prošetale, dočim bi prigodama. Promenade su bile
ima osobito značenje. Naselje ničkim rodovima. Krajem proteklo- djevojaka. S vremenom su vinko- popodne išle sa našim djevojkama redovite nedjeljom i blagdanima
Ervenica nastalo je početkom 18. ga stoljeća o vinkovačkim šokačkim vački Šokci međusobnim ženidbama u našu crkvu na večernju, jer kod na paradir-placu (trg J. Šokčevića).
stoljeća. Na povišeni teren između rodovima u impresivnoj mono- i udajama postajali bližom ili njih nedjeljom nema večernje“. Tako Sudionici zabava i priredbi bili su
Bosuta i potoka Ervenice, grani- grafiji rezultate svoga istraživa- daljnjom rodbinom ili svojtom. U je bilo sve do pojave kuenovštine. časnici, profesori i drugi ugledni
čarske vlasti naselile su preostale nja objavio je profesor Tomo Šalić. drugoj polovici 19 stoljeća u Ervenici U Ervenici je živjela i graničarska građani. Do 1774. godine glazbeni-
ratarske, šokačke žitelje iz vrlo Vučevac je prezentirao podatke iz su živjeli Jakšići, Liščići, Kovačići, njemačka obitelj Zimmermann. ke je plaćao erar (državna blagajna),
malih neušorenih sela : Bazjaša, potom su uzdržavanje preuzele
Ervenaca, Kunjevaca, Novaka, vremena u kojem je živio, ali i iz Gojkovići, Jurići i drugi. Te veze je Za Florijanovo koje se obilje- satnije. Kasnije iza II. svjetskog
Trbušanaca i Zalužja. Ime je sjećanja i predaje koja se prenosila pojačavalo kumstvo, do kojeg se žavalo u razdoblju do II. svjetsko- rata u toj su kući živjeli poznati vin-
nastalo prema nekadašnjem selu s koljena na koljeno. Zabilježio je tada osobito držalo. Uz većinski ga rata u velikoj crkvi ujutro oko 9 kovački književnici braća Slavko i
Ervenci koje se ranije nalazilo prezimena rodova koji su kao znak hrvatski šokački živalj, naselile su sati bila je sveta misa skoro uvijek Miroslav Mađer čija se obitelj
na izvorištu potoka Ervenice prepoznavanja obvezatno imali graničarske vlasti, tijekom 18. i 19. s tri svećenika na kojoj su sudjelo- podrijetlom iz Hrtkovaca (Srijem)
sjeverno od Vinkovaca. Naselje se nekakav nadimak. Tako su: Stoja- stoljeća 15-tak srpskih porodica od vali i vinkovački vatrogasci. Poslije doselila u Vinkovce. Sredinom
razvijalo istočno od donjeg toka i novići bili Bakarini, Stipići Kneževi, kojih je većina stekla status ratara mise išla je procesija do kipa sv. pedesetih, do ukinuća početkom
ušća Ervenice u Bosut. Izgradnjom Bertići Veliki i Bešini, Marjančevi- - graničara. Vučevac spominje Florijana u Ervenici s vatrogasci- šezdesetih, tu se nalazilo sjedište
mostova preko potoka naselje je ći Pejakovi, Blatnjakovići Markelji- porodice: Radić, Lučić, Masala, ma i glazbom. Ustanove za upravljanje rijekom
ubrzo povezano s ostalim dijelo- ći, Koprcanovići Antini i Canjini, Baltić-Spahija, Nastić, Aćimović Bosut. Desetljećima je zgrada
vima grada. U početku je nastala Cvrkovići Marinovi, Brkančevi i i Medenac. U kući obitelji Nastić Na povratku u crkvu procesija se bila zapuštena i ružila postojeći
jedna ulica koja se na njezinom Išini, Pavoševići Purgerovi, Boš- prema pisanju Vučevca odsjedao spuštala niz ulicu prema vatroga- trg i početak ulice Matije Gupca.
najvišem dijelu račvala u dva njaković Birgini, Zaluški Danišini, budući srpski kralj Petar I. dok je snom spremištu i tornju koji se tu Unazad godinu dvije konačno je
kraka. Ulica bliže Bosutu nazivala Kurtovići Kurtini, Verići Babogred- kao knez bio u progonstvu za vlade nekada nalazio ( danas Trg Vin- uređena i dobila novu namjenu na
se Ervenica ( danas Matije Gupca kovačkih jeseni) gdje se obavio radost Vinkovčana koji tragaju za
), a uz potok nastala je Florijan- sretnim brojevima i dobitkom. Na
ska ulica ( danas Pavleka Miškine). uglu Istarske i Florijanske ulice
Kod prvoga određivanja kućnih (Ulice Pavleka Miškine) u periodu
brojeva u 18. stoljeću, Ervenica između dva velika rata nalazila se
je dobila brojeve od 266. do 326. zgrada u kojoj je bilo sjedište vinko-
Na mjestu račvanja postavljen je vačke lokalne policije, žandarme-
kip sv. Florijana, zaštitnika od rije. Nedaleko od nje na suprotnoj
požara. Naziv Ervenica za cijelo ovo strani u Erveničkoj ulici (Jurišićeva
naselje u službenim se dokumenti- i M. Gupca) još u graničarsko doba
ma izgubio, kada su 1905. godine nalazila se nekada poznata gostio-
ulice dobile nazive i zasebne kućne nica „Kod jelena“ („Beim Hirschen“)
brojeve. Tada je ulica bliže Bosutu u kojoj je zabavu pronalazio muški
dobila naziv Ervenica, a ulice bliže “svit “. Zgrada je kasnije preure-
potoku Florijanska. Florijanska đena i u njoj je djelovala Škola za
ulica nakon 1941. postala je Ulica učenike u privredi.
bana Josipa Jelačića, a od 1945.
g. Ulica Pavleka Miškine. Ulica
Ervenica je 1915. g. postala Juriši-
ćeva ulica, a nakon 1945. g. Ulica
Matije Gupca. Erveničani su, po
graničarskim propisima, podalje
od zadružnih kuća imali prostore
za vršidbu žitarica, koje su zvali
guvna. Diobama i razvrgnućima
zadruga ta su guvna postala gradi-
lišta, pa su tako nastale Mollynari-
jeva ulica, sada Ul. Stjepana Radića
i Krajiška ulica, te produžetak Ulice
Matije Gupca. Oružničkom, danas
Istarskom i Vojarskom ulicom, Ulica
Pavleka Miškine bila je povezana s
današnjom Jelačićevom ulicom.
Od samog početka to je bilo
naselje ratara - graničara, koji
su ranije živjeli u porodičnim
zadrugama. Ruralnu vizuru imala
je Ervenica skoro do polovice
20. stoljeća. U drugoj polovici
20. stoljeća, posebice u njezina
dva posljednja desetljeća, došlo
je do velikih promjena u izgledu
Ervenice i načinu života njezinih
žitelja. Unatoč tome, još uvijek je
ovdje dosta starijih kuća koje su
građene krajem 19. i početkom 20.
Impressum Zamjenik urednice: Grafički dizajn: Tel: 032/332-250 Vinkovacki
Franjo Sorčik Ivan Gale Radio: 032/332-777
v.d. Direktora franjo.sorcik@novosti.hr Mirela Andabak Pretplata za 2019. 390 kn list
Glavna i odgovorna urednica: Redakcija: info@novosti.hr Naklada: 1800
Marija Gerovac, mag. novinarstva Željko Komljenović, Prodaja i oglašavanje: Cijena jednog primjerka je 8 kn
glavna.urednica@novosti.hr Aneta Pšihistal, Mirjana Ešegović
Josipa Haluška, prodaja@novosti.hr IBAN: HR09 2340 0091 1100
Nikolina Živković 31110
Josip Raguž OIB: 64415267112
redakcija@novosti.hr
mr.sc. Vladimir Ćirić: Vijesti iz povijesti
Sjećanje na staru Ervenicu
Pričama o Vinkovcima nikad stoljeća. Davno je nestao topot ski, Petrovići Semberčevi, Barišići Obrenovića u Srbiji. Doseljeni Srbi blagoslov prostorija, a potom bi se
kraja. Starije podsjećaju na doba konjskih kopita, kloparanje i tan- Milaševi. U najbrojnije obitelji od postupno su prihvaćali šokačko kroz Baždarsku ulicu (više je nema)
djetinjstva i mladosti.Vraćaju u drkanje kotača seljačkih kola i kojih je nakon raspada porodič- ruho, jezik i način života, osobito vraćala u crkvu.
neka davna vremena njihovog fijakera s prašnjave kaldrme erve- nih zadruga nastalo 12 - 13 kuća žene i jedino su se od drugih Erve-
života i bude pomalo zaboravljene ničkih ulica. Vršidba pšenice na spadaju Takšići, potom Čordašići ničana razlikovali prema vjeroispo- Nasuprot nekadašnjeg vatro-
uspomene. Mlađi, mogu ponešto starinski način na guvnima koja su od kojih je nastalo 8 kuća, a tu su u vijesti. O njihovom odnosu Vučevac gasnog tornja s lijeve strane ušća
saznati o manje poznatim dijelo- se nalazila na rubu naselja ( u neka- to vrijeme živjeli Grigići, Vukovići, je zabilježio: „ ....ove se pravoslav- potoka Ervenice u Bosut nalazila
vima vinkovačke povijesti. Ovoga dašnjoj Mollynarijevoj ulici), može Pandurovići, Milaševići, Dukići, ne obitelji nisu u ničemu razlikovale se izdužena prizemna zgrada kbr.
puta slijedi priča o Ervenici. I ona je se vidjeti samo na starim fotografi- Ivakići čiji je potomak znameniti od šokačkih obitelji, niti nošnjom, a 2, koju su Vinkovčani nazivali
poput Krnjaša izgubila svoju neka- jama iz toga vremena. Većinom su Vinkovčanin Joza Ivakić. Zabilježio niti običajima a živjeli su sa svojim „Muzikara“. U njoj je bio smješten
dašnju vizuru i štih. Novo je zami- nestale i izumrle stare erveničke je Vučevac kako se nekada Erveni- susjedima Hrvatima složno i bratski. orkestar VII. Brodske graničar-
jenilo staro po čemu je Ervenica bila šokačke obitelji, doselili su se novi čani i ostali vinkovački Šokci nisu Njihove djevojke su se nosile isto ske pukovnije. Prema tadašnjem
prepoznatljiva. Kao i u drugim dije- stanovnici, ostale su samo stare osobito slagali. Erveničani su ostale kao i šokačke, češljale lijepu široku običaju svaka pukovnija je imala
lovima grada i ovdje su se dogodile fotografije sjećanja i uspomene. porugljivo nazivali Bošnjačani i pletenicu i odijevale skute te se i svoj orkestar. U Vinkovcima
velike promjene, no kao i nekada, Ivan Vučevac Vinkovčanin ( 1870.- Bošnjakuše ili Rojtani i Rojtanke, družile s našim djevojkama Kad su je osnovan 1769. godine. Osim
Ervenica i danas spada u mirnije 1942. g.) značajna osoba vinkovač- a Šokci iz staroga dijela grada išle u crkvu, išle bi skupa do pijace službenih nastupa na vojnim
dijelove grada u kojem je ugodno kog političkog i društvenog života nazivali su Erveničane Macedonci, ( današnji park ), šetale se po pijaci paradama, orkestar je imao
živjeti. prve polovice 20. stoljeća, autor jer su živjeli u blizini makedonskih do početka službe božje, a tad bi značajnu ulogu na tadašnjim pro-
brojnih književnih radova, povje- trgovaca Cincara i Grka. Ponekad su se odijelile i pošle svaka u svoju menadama, koncertima balovima
I ovaj dio grada, poput Krnjaša sničar amater prikupio je i zabilje- se događale i tučnjave mladića dviju crkvu. Po svršenoj službi opet bi se i zabavama te drugim svečanim
za Vinkovce i vinkovačku prošlost žio brojne podatke o starim erve- šokačkih skupina, dakako zbog malo po pijaci prošetale, dočim bi prigodama. Promenade su bile
ima osobito značenje. Naselje ničkim rodovima. Krajem proteklo- djevojaka. S vremenom su vinko- popodne išle sa našim djevojkama redovite nedjeljom i blagdanima
Ervenica nastalo je početkom 18. ga stoljeća o vinkovačkim šokačkim vački Šokci međusobnim ženidbama u našu crkvu na večernju, jer kod na paradir-placu (trg J. Šokčevića).
stoljeća. Na povišeni teren između rodovima u impresivnoj mono- i udajama postajali bližom ili njih nedjeljom nema večernje“. Tako Sudionici zabava i priredbi bili su
Bosuta i potoka Ervenice, grani- grafiji rezultate svoga istraživa- daljnjom rodbinom ili svojtom. U je bilo sve do pojave kuenovštine. časnici, profesori i drugi ugledni
čarske vlasti naselile su preostale nja objavio je profesor Tomo Šalić. drugoj polovici 19 stoljeća u Ervenici U Ervenici je živjela i graničarska građani. Do 1774. godine glazbeni-
ratarske, šokačke žitelje iz vrlo Vučevac je prezentirao podatke iz su živjeli Jakšići, Liščići, Kovačići, njemačka obitelj Zimmermann. ke je plaćao erar (državna blagajna),
malih neušorenih sela : Bazjaša, potom su uzdržavanje preuzele
Ervenaca, Kunjevaca, Novaka, vremena u kojem je živio, ali i iz Gojkovići, Jurići i drugi. Te veze je Za Florijanovo koje se obilje- satnije. Kasnije iza II. svjetskog
Trbušanaca i Zalužja. Ime je sjećanja i predaje koja se prenosila pojačavalo kumstvo, do kojeg se žavalo u razdoblju do II. svjetsko- rata u toj su kući živjeli poznati vin-
nastalo prema nekadašnjem selu s koljena na koljeno. Zabilježio je tada osobito držalo. Uz većinski ga rata u velikoj crkvi ujutro oko 9 kovački književnici braća Slavko i
Ervenci koje se ranije nalazilo prezimena rodova koji su kao znak hrvatski šokački živalj, naselile su sati bila je sveta misa skoro uvijek Miroslav Mađer čija se obitelj
na izvorištu potoka Ervenice prepoznavanja obvezatno imali graničarske vlasti, tijekom 18. i 19. s tri svećenika na kojoj su sudjelo- podrijetlom iz Hrtkovaca (Srijem)
sjeverno od Vinkovaca. Naselje se nekakav nadimak. Tako su: Stoja- stoljeća 15-tak srpskih porodica od vali i vinkovački vatrogasci. Poslije doselila u Vinkovce. Sredinom
razvijalo istočno od donjeg toka i novići bili Bakarini, Stipići Kneževi, kojih je većina stekla status ratara mise išla je procesija do kipa sv. pedesetih, do ukinuća početkom
ušća Ervenice u Bosut. Izgradnjom Bertići Veliki i Bešini, Marjančevi- - graničara. Vučevac spominje Florijana u Ervenici s vatrogasci- šezdesetih, tu se nalazilo sjedište
mostova preko potoka naselje je ći Pejakovi, Blatnjakovići Markelji- porodice: Radić, Lučić, Masala, ma i glazbom. Ustanove za upravljanje rijekom
ubrzo povezano s ostalim dijelo- ći, Koprcanovići Antini i Canjini, Baltić-Spahija, Nastić, Aćimović Bosut. Desetljećima je zgrada
vima grada. U početku je nastala Cvrkovići Marinovi, Brkančevi i i Medenac. U kući obitelji Nastić Na povratku u crkvu procesija se bila zapuštena i ružila postojeći
jedna ulica koja se na njezinom Išini, Pavoševići Purgerovi, Boš- prema pisanju Vučevca odsjedao spuštala niz ulicu prema vatroga- trg i početak ulice Matije Gupca.
najvišem dijelu račvala u dva njaković Birgini, Zaluški Danišini, budući srpski kralj Petar I. dok je snom spremištu i tornju koji se tu Unazad godinu dvije konačno je
kraka. Ulica bliže Bosutu nazivala Kurtovići Kurtini, Verići Babogred- kao knez bio u progonstvu za vlade nekada nalazio ( danas Trg Vin- uređena i dobila novu namjenu na
se Ervenica ( danas Matije Gupca kovačkih jeseni) gdje se obavio radost Vinkovčana koji tragaju za
), a uz potok nastala je Florijan- sretnim brojevima i dobitkom. Na
ska ulica ( danas Pavleka Miškine). uglu Istarske i Florijanske ulice
Kod prvoga određivanja kućnih (Ulice Pavleka Miškine) u periodu
brojeva u 18. stoljeću, Ervenica između dva velika rata nalazila se
je dobila brojeve od 266. do 326. zgrada u kojoj je bilo sjedište vinko-
Na mjestu račvanja postavljen je vačke lokalne policije, žandarme-
kip sv. Florijana, zaštitnika od rije. Nedaleko od nje na suprotnoj
požara. Naziv Ervenica za cijelo ovo strani u Erveničkoj ulici (Jurišićeva
naselje u službenim se dokumenti- i M. Gupca) još u graničarsko doba
ma izgubio, kada su 1905. godine nalazila se nekada poznata gostio-
ulice dobile nazive i zasebne kućne nica „Kod jelena“ („Beim Hirschen“)
brojeve. Tada je ulica bliže Bosutu u kojoj je zabavu pronalazio muški
dobila naziv Ervenica, a ulice bliže “svit “. Zgrada je kasnije preure-
potoku Florijanska. Florijanska đena i u njoj je djelovala Škola za
ulica nakon 1941. postala je Ulica učenike u privredi.
bana Josipa Jelačića, a od 1945.
g. Ulica Pavleka Miškine. Ulica
Ervenica je 1915. g. postala Juriši-
ćeva ulica, a nakon 1945. g. Ulica
Matije Gupca. Erveničani su, po
graničarskim propisima, podalje
od zadružnih kuća imali prostore
za vršidbu žitarica, koje su zvali
guvna. Diobama i razvrgnućima
zadruga ta su guvna postala gradi-
lišta, pa su tako nastale Mollynari-
jeva ulica, sada Ul. Stjepana Radića
i Krajiška ulica, te produžetak Ulice
Matije Gupca. Oružničkom, danas
Istarskom i Vojarskom ulicom, Ulica
Pavleka Miškine bila je povezana s
današnjom Jelačićevom ulicom.
Od samog početka to je bilo
naselje ratara - graničara, koji
su ranije živjeli u porodičnim
zadrugama. Ruralnu vizuru imala
je Ervenica skoro do polovice
20. stoljeća. U drugoj polovici
20. stoljeća, posebice u njezina
dva posljednja desetljeća, došlo
je do velikih promjena u izgledu
Ervenice i načinu života njezinih
žitelja. Unatoč tome, još uvijek je
ovdje dosta starijih kuća koje su
građene krajem 19. i početkom 20.
Impressum Zamjenik urednice: Grafički dizajn: Tel: 032/332-250 Vinkovacki
Franjo Sorčik Ivan Gale Radio: 032/332-777
v.d. Direktora franjo.sorcik@novosti.hr Mirela Andabak Pretplata za 2019. 390 kn list
Glavna i odgovorna urednica: Redakcija: info@novosti.hr Naklada: 1800
Marija Gerovac, mag. novinarstva Željko Komljenović, Prodaja i oglašavanje: Cijena jednog primjerka je 8 kn
glavna.urednica@novosti.hr Aneta Pšihistal, Mirjana Ešegović
Josipa Haluška, prodaja@novosti.hr IBAN: HR09 2340 0091 1100
Nikolina Živković 31110
Josip Raguž OIB: 64415267112
redakcija@novosti.hr
