Page 18 - Vinkovački list - 29. svibnja 2020.
P. 18
VL PREDSTAVLJA PETAK 29.5.2020.
Bavila se humanitarnim radom i volontirala u brojnim siromašnim zemljama, posjetila je tako i Tanzaniju, Somaliju, Etiopiju, Jemen i Kambođu
Obišla svijet i pomogla
bezuvjetno mnogima
Osmijeh djeteta koje samo jednom na dan dobije nešto za pojesti ili ni
toliko, nešto je što vas vraća u život, oni nemaju ništa, ali su sretniji od nas
Volonterka i donatorica u nemaju ništa, je neopisiv. Osmijeh kaže, ona kada se u budističkom
Udruzi oboljelih od distrofi- djeteta koje samo jednom na dan hramu u Pokhari u Nepalu, oslo-
je mišića i cerebralne paralize dobije nešto za pojesti ili ni toliko, bodila straha od zmija. “Zamolili
u Zagrebu i u vinkovačkoj nešto je što vas vraća u život. Oni smo budističkog svećenika da
Udruzi osoba s invalidite- nemaju ništa, ali su sretniji od nas, nam otvori hram kako bi mediti-
tom Bubamara, Vinkovčan- na jedan poseban i teško objašnjiv rali. Svećenik koji je vodio medi-
ka Tatjana Mirić već 12 godina način. To je nama iz zapadne taciju rekao nam je da legnemo na
pomaže djeci i svima kojima je kulture gdje je profit i materijal- mramor koji je tada bio hladan što
pomoć potrebna, i kako kaže, no na prvom mjestu, neshvatljivo. nam je sjajno prijalo jer je vani bilo
humanitarni rad je održava i I od starih ljudi koje sam sretala, preko 35 stupnjeva. Rekao nam
podiže kada god osjeti da joj je razgovarala, njegovala, učila sam je da zatvorimo oči i zamislimo
teško jer se uvijek sjeti kako je i naučila puno. Uvjerena sam da je veliki balon i polako u njega
mnogima u svijetu puno teže. davanje veća i viša kategorija od stavljamo svoje strahove. Ja sam
primanja. Tu mislim na bezuvjet- prvo stavila zmije od kojih sam i
Franjo Sorčik no davanje, davanje i pomaganje pri samoj pomisli imala neobjaš-
franjo.sorcik@novosti.hr od srca i iz ljubavi”, objašnja- njiv strah. Nakon završene medi-
va Tatjana Mirić. Skromna je i tacije, izlazeći iz dvorišta hrama,
Rođena Mikanovčanka, kako ne želi puno govoriti o brojnim ugledali smo čovjeka odjevenog u
kaže, osjeća se Vinkovčankom jer nagradama koje je dobila, ali ipak bijelo koji je u ruci držao kobru.
je tu pohađala osnovnu i srednju spominje nagradu Balkan Awards Domaćini, Nepalci su u nevjerici
školu i živjela do 2001. godine. Te za humanitarni rad prošle godine. komentirali što on tu radi jer ga
je godine u kolovozu otputovala u “Naravno, bilo je dosta nagrada i nikada nisu vidjeli. Prišla sam
Japan, u Tokio, a potom je zahva- u Hrvatskoj na lokalnoj razini, mu i na čuđenje svih, uzela kobru
ljujući kćerki Nadji koju je pratila a posebno mi je prirasla k srcu i stavila sebi oko vrata. Od tada ne
po svijetu, živjela u mnogim nagrada vinkovačke Bubamare znam za strah od zmija”, prisjeća
državama, bavila se humanitar- kojoj rado pomažem medijski i se Tatjana.
nim radom i volontirala. Posjetila financijski u granicama svojih
je tako Tanzaniju, Somaliju, mogućnosti. Također godinama Zanimljiv je i njezin susret
Etiopiju, Jemen, Nepal, Keniju financiram nadarene studente iz sa sudao mudracima koji tek
i Kambođu. “Životna sudbina siromašnih obitelji i inače, sve s vremena na vrijeme silaze s
nadovezala se na moj osjećaj koji donacije koje dajem su od moga Himalaja. Iz gomile turista koji su
sam imala još od malena, da sam novca. Dok god budem mogla i se htjeli s njima fotogarfirati, oni
malo drugačija od ostalih, osjet- dok me zdravlje služi volonti- su izabrali upravo nju i rekli joj da
ljivija od drugih i tuđa bol me više rat ću i humanitaro djelovati”, posjeduje jaku pozitivnu energiju
pogađa. Vjerojatno je to u meni i ističe. A kada puno putujete za
potaknulo da pokušam voditi očekivati je da će vam se dogoditi i intuiciju, a tom su joj prilikom
svoju borbu protiv bola i nepravde i brojne zanimljive i nepredvi- darovali i ogrlicu za zaštitu od koje
na ovom svijetu. Sve se to čini đene situacije. Jedna od njih je, se nikada ne odvaja. “Nadam se da
utopijski, neobično, neshvatlji- ću svojim postupcima potaknuti
vo, ali sam se vodila načelom da Nada se da će svojim druge ljude da pogledaju oko sebe
sigurno ima još ljudi poput mene postupcima potaknuti i pomognu koliko mogu, makar
i da svi zajedno ipak koliko-toli- i brojne druge ljude da to bili samo osmjeh, lijepa riječ
ko možemo barem malo utjecati pogledaju oko sebe i ili zagrljaj. Davanje ispunjava
na smanjenje ljudske boli i patnje. pomognu koliko mogu čovjeka. Kada drugome daješ bez
Osjećaj, kada bih vidjela osmijeh kalkulacije i očekivanja da ti se to
onih koji u usporedbi s nama, vrati i daješ od srca, nema ljepšeg
osjećaja. Zato se osjećam sretnom
osobom”, poručuje Tatjana Mirić.
Bavila se humanitarnim radom i volontirala u brojnim siromašnim zemljama, posjetila je tako i Tanzaniju, Somaliju, Etiopiju, Jemen i Kambođu
Obišla svijet i pomogla
bezuvjetno mnogima
Osmijeh djeteta koje samo jednom na dan dobije nešto za pojesti ili ni
toliko, nešto je što vas vraća u život, oni nemaju ništa, ali su sretniji od nas
Volonterka i donatorica u nemaju ništa, je neopisiv. Osmijeh kaže, ona kada se u budističkom
Udruzi oboljelih od distrofi- djeteta koje samo jednom na dan hramu u Pokhari u Nepalu, oslo-
je mišića i cerebralne paralize dobije nešto za pojesti ili ni toliko, bodila straha od zmija. “Zamolili
u Zagrebu i u vinkovačkoj nešto je što vas vraća u život. Oni smo budističkog svećenika da
Udruzi osoba s invalidite- nemaju ništa, ali su sretniji od nas, nam otvori hram kako bi mediti-
tom Bubamara, Vinkovčan- na jedan poseban i teško objašnjiv rali. Svećenik koji je vodio medi-
ka Tatjana Mirić već 12 godina način. To je nama iz zapadne taciju rekao nam je da legnemo na
pomaže djeci i svima kojima je kulture gdje je profit i materijal- mramor koji je tada bio hladan što
pomoć potrebna, i kako kaže, no na prvom mjestu, neshvatljivo. nam je sjajno prijalo jer je vani bilo
humanitarni rad je održava i I od starih ljudi koje sam sretala, preko 35 stupnjeva. Rekao nam
podiže kada god osjeti da joj je razgovarala, njegovala, učila sam je da zatvorimo oči i zamislimo
teško jer se uvijek sjeti kako je i naučila puno. Uvjerena sam da je veliki balon i polako u njega
mnogima u svijetu puno teže. davanje veća i viša kategorija od stavljamo svoje strahove. Ja sam
primanja. Tu mislim na bezuvjet- prvo stavila zmije od kojih sam i
Franjo Sorčik no davanje, davanje i pomaganje pri samoj pomisli imala neobjaš-
franjo.sorcik@novosti.hr od srca i iz ljubavi”, objašnja- njiv strah. Nakon završene medi-
va Tatjana Mirić. Skromna je i tacije, izlazeći iz dvorišta hrama,
Rođena Mikanovčanka, kako ne želi puno govoriti o brojnim ugledali smo čovjeka odjevenog u
kaže, osjeća se Vinkovčankom jer nagradama koje je dobila, ali ipak bijelo koji je u ruci držao kobru.
je tu pohađala osnovnu i srednju spominje nagradu Balkan Awards Domaćini, Nepalci su u nevjerici
školu i živjela do 2001. godine. Te za humanitarni rad prošle godine. komentirali što on tu radi jer ga
je godine u kolovozu otputovala u “Naravno, bilo je dosta nagrada i nikada nisu vidjeli. Prišla sam
Japan, u Tokio, a potom je zahva- u Hrvatskoj na lokalnoj razini, mu i na čuđenje svih, uzela kobru
ljujući kćerki Nadji koju je pratila a posebno mi je prirasla k srcu i stavila sebi oko vrata. Od tada ne
po svijetu, živjela u mnogim nagrada vinkovačke Bubamare znam za strah od zmija”, prisjeća
državama, bavila se humanitar- kojoj rado pomažem medijski i se Tatjana.
nim radom i volontirala. Posjetila financijski u granicama svojih
je tako Tanzaniju, Somaliju, mogućnosti. Također godinama Zanimljiv je i njezin susret
Etiopiju, Jemen, Nepal, Keniju financiram nadarene studente iz sa sudao mudracima koji tek
i Kambođu. “Životna sudbina siromašnih obitelji i inače, sve s vremena na vrijeme silaze s
nadovezala se na moj osjećaj koji donacije koje dajem su od moga Himalaja. Iz gomile turista koji su
sam imala još od malena, da sam novca. Dok god budem mogla i se htjeli s njima fotogarfirati, oni
malo drugačija od ostalih, osjet- dok me zdravlje služi volonti- su izabrali upravo nju i rekli joj da
ljivija od drugih i tuđa bol me više rat ću i humanitaro djelovati”, posjeduje jaku pozitivnu energiju
pogađa. Vjerojatno je to u meni i ističe. A kada puno putujete za
potaknulo da pokušam voditi očekivati je da će vam se dogoditi i intuiciju, a tom su joj prilikom
svoju borbu protiv bola i nepravde i brojne zanimljive i nepredvi- darovali i ogrlicu za zaštitu od koje
na ovom svijetu. Sve se to čini đene situacije. Jedna od njih je, se nikada ne odvaja. “Nadam se da
utopijski, neobično, neshvatlji- ću svojim postupcima potaknuti
vo, ali sam se vodila načelom da Nada se da će svojim druge ljude da pogledaju oko sebe
sigurno ima još ljudi poput mene postupcima potaknuti i pomognu koliko mogu, makar
i da svi zajedno ipak koliko-toli- i brojne druge ljude da to bili samo osmjeh, lijepa riječ
ko možemo barem malo utjecati pogledaju oko sebe i ili zagrljaj. Davanje ispunjava
na smanjenje ljudske boli i patnje. pomognu koliko mogu čovjeka. Kada drugome daješ bez
Osjećaj, kada bih vidjela osmijeh kalkulacije i očekivanja da ti se to
onih koji u usporedbi s nama, vrati i daješ od srca, nema ljepšeg
osjećaja. Zato se osjećam sretnom
osobom”, poručuje Tatjana Mirić.
