Page 20 - Vinkovački list - 12. veljače 2021.
P. 20
Kultura PETAK 12.2.2021.
Vinkovački list
Književni prvijenac u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima
Iz recenzije
Ukoričene kratke
priče autorice „Nijemi monolozi” Tene Lon-
Tene Lončarević čarević odlična je, izvanserij-
Zbirka „Nijemi monolozi” tematizira ska zbirka. Odlikuje je stilska
različite teške životne situacije, sukob rafiniranost, osjećaj za detalj,
sa stvarnošću, ono što dolazi izvana, a elegantan i pročišćen jezik, sup-
lomi se unutar samoga pojedinca tilnost u prikazu najfinijih nijansi
ljudske psihe, osobito onih poje-
Svoju prvu knjigu javnosti u potpunosti doživjeti”, ističe dinaca koji uslijed teških situacija
je predstavila Tena Lonča- Tena Lončerević. raznovrsne nemoći zaslužuju
rević. Pod nazivom “Nijemi povećanu ljudsku i čitateljsku
monolozi” krajem prošle A kada njezinu knjigu uzme pažnju. Tematski i idejno, riječ
godine, u izdanju Ogranka u ruke pred čitateljem se je o pričama koje prije svega
matice hrvatske u Vinkovci- otvara dvanaest kratkih priča, ukazuju na složenost ljudske
ma, izašla je njezina zbirka baš kako naslov kaže, nijemih osobnosti, na odsustvo razumi-
kratkih priča. monologa. “Riječ je o pričama jevanja kao životnu konstantu,
koje su koncipirane tako osobito u kontekstu suvreme-
Aneta Pšihistal kako i naslov zbirke kaže, nog, socijalno neosjetljivog i
aneta.psihistal@novosti.hr dakle u jednoj monološkoj otuđenju sklonoga doba. Priče
formi. U osnovi svake priče autorice Lončarević priče su koje
Tena Lončarević (1978.), je jedan određeni lik, a poručuju da su i čovjek i svijet
rođena je Vinkovčanka, koja naglasak nije stavljen na složeni fenomeni, da se najveća
danas živi i radi u Županji kao vanjske događaje već usamljenost najčešće živi u
učiteljica hrvatskoga jezika. na to kako se stvarnost blizini drugih, da su propadanje,
Kako kaže, ako se izuzmu neki prerađuje u unutrašnjo- starenje, bolest situacije od kojih
mladalački pokušaji, ozbilj- sti samoga lika. Dakle,
nije počela je pisati relativno priče su pisane u obliku tematizira i koja muči njezine
nedavno, negdje od 2017. godine. monologa, a druga riječ likove, različita je, a riječ je, kaže,
“To nije tako dugo razdoblje, ali iz naslova, nijemi, upućuje o nekim teškim životnim situaci-
pogodilo se da sam vrlo brzo na to da likovi imaju svoj glas, jama, o sukobu pojedinca sa stvar-
počela i objavljivati, najviše na međutim taj glas uglavnom nošću. “To su nekakve situacije
internetskim portalima, ali i u nitko ne čuje. To je razgovor njih koje dolaze izvana, a lome se
časopisima. Tako da je većina sa samima sobom ili s okolinom unutar samoga pojedinca. To je
ovih priča već bila objavljena i koja baš nema sluha za ono ono što je u središtu svake priče.
mogu se naći na raznim inter- što oni imaju reći”, ističe Neke društvene promjene, teške
netskim stranicama. Međutim, autorica. socijalne situacije, osobne borbe
meni je drago da sada postoji i kao što su gubitak djeteta, borba
ukoričena zbirka jer pripadam Problematika koju s bolešću, sa starošću, brakom koji
generaciji koja ne može je možda ušao u razdoblje krize te,
čitati knjigu sa zaslona ono što mene jako zanima i što bih
ekrana i mislim da se voljela i dalje istraživati, pitanje
knjiga treba čitati pamćenja, pitanje sjećanja, pitanje
u određenom toga koliko uspomene oblikuju
ugođaju, nas same i što smo mi kad bez
opušteno i knjigu uspomena ostanemo odnosno
se mora imati u pitanje bolesti koja je, čini mi se, u
rukama kako
bi ju se moglo zadnje vrijeme dosta prisutna
među starijom populaci-
jom, a to je demencija”,
ističe naša sugovornica.
Njezine su priče, kaže,
fikcija, ali nisu u pot-
punosti plod mašte, u njih
su utkane neke stvarne
sudbine. “Priče su fikcija,
sve osim posljednje koja
je, nažalost, inspirira-
na jednim teškim obi-
teljskim iskustvom.
Međutim, nisu one
nastale tako, ni iz čega,
nisu izmaštane. Radi se
zapravo o tome da ono
što čujem u razgovoru s
drugim ljudima uvijek
nekako ostavi traga pa
su i ove priče nastale,
recimo to tako, pro-
matranjem tuđih
sudbina i razgovori-
ma u kojima sudje-
lujem. Tako da one
nisu u potpunosti
plod moje mašte, ali
da, fikcija su”, ističe
Tena Lonačarević.
Među pričama je
i ona naslovljena
sa “Čvorište”, svo-
jevrsni hommage
rodnom gradu
i djetinjstvu u
Vinkovcima.
“Kada živimo
u određenom
Vinkovački list
Književni prvijenac u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima
Iz recenzije
Ukoričene kratke
priče autorice „Nijemi monolozi” Tene Lon-
Tene Lončarević čarević odlična je, izvanserij-
Zbirka „Nijemi monolozi” tematizira ska zbirka. Odlikuje je stilska
različite teške životne situacije, sukob rafiniranost, osjećaj za detalj,
sa stvarnošću, ono što dolazi izvana, a elegantan i pročišćen jezik, sup-
lomi se unutar samoga pojedinca tilnost u prikazu najfinijih nijansi
ljudske psihe, osobito onih poje-
Svoju prvu knjigu javnosti u potpunosti doživjeti”, ističe dinaca koji uslijed teških situacija
je predstavila Tena Lonča- Tena Lončerević. raznovrsne nemoći zaslužuju
rević. Pod nazivom “Nijemi povećanu ljudsku i čitateljsku
monolozi” krajem prošle A kada njezinu knjigu uzme pažnju. Tematski i idejno, riječ
godine, u izdanju Ogranka u ruke pred čitateljem se je o pričama koje prije svega
matice hrvatske u Vinkovci- otvara dvanaest kratkih priča, ukazuju na složenost ljudske
ma, izašla je njezina zbirka baš kako naslov kaže, nijemih osobnosti, na odsustvo razumi-
kratkih priča. monologa. “Riječ je o pričama jevanja kao životnu konstantu,
koje su koncipirane tako osobito u kontekstu suvreme-
Aneta Pšihistal kako i naslov zbirke kaže, nog, socijalno neosjetljivog i
aneta.psihistal@novosti.hr dakle u jednoj monološkoj otuđenju sklonoga doba. Priče
formi. U osnovi svake priče autorice Lončarević priče su koje
Tena Lončarević (1978.), je jedan određeni lik, a poručuju da su i čovjek i svijet
rođena je Vinkovčanka, koja naglasak nije stavljen na složeni fenomeni, da se najveća
danas živi i radi u Županji kao vanjske događaje već usamljenost najčešće živi u
učiteljica hrvatskoga jezika. na to kako se stvarnost blizini drugih, da su propadanje,
Kako kaže, ako se izuzmu neki prerađuje u unutrašnjo- starenje, bolest situacije od kojih
mladalački pokušaji, ozbilj- sti samoga lika. Dakle,
nije počela je pisati relativno priče su pisane u obliku tematizira i koja muči njezine
nedavno, negdje od 2017. godine. monologa, a druga riječ likove, različita je, a riječ je, kaže,
“To nije tako dugo razdoblje, ali iz naslova, nijemi, upućuje o nekim teškim životnim situaci-
pogodilo se da sam vrlo brzo na to da likovi imaju svoj glas, jama, o sukobu pojedinca sa stvar-
počela i objavljivati, najviše na međutim taj glas uglavnom nošću. “To su nekakve situacije
internetskim portalima, ali i u nitko ne čuje. To je razgovor njih koje dolaze izvana, a lome se
časopisima. Tako da je većina sa samima sobom ili s okolinom unutar samoga pojedinca. To je
ovih priča već bila objavljena i koja baš nema sluha za ono ono što je u središtu svake priče.
mogu se naći na raznim inter- što oni imaju reći”, ističe Neke društvene promjene, teške
netskim stranicama. Međutim, autorica. socijalne situacije, osobne borbe
meni je drago da sada postoji i kao što su gubitak djeteta, borba
ukoričena zbirka jer pripadam Problematika koju s bolešću, sa starošću, brakom koji
generaciji koja ne može je možda ušao u razdoblje krize te,
čitati knjigu sa zaslona ono što mene jako zanima i što bih
ekrana i mislim da se voljela i dalje istraživati, pitanje
knjiga treba čitati pamćenja, pitanje sjećanja, pitanje
u određenom toga koliko uspomene oblikuju
ugođaju, nas same i što smo mi kad bez
opušteno i knjigu uspomena ostanemo odnosno
se mora imati u pitanje bolesti koja je, čini mi se, u
rukama kako
bi ju se moglo zadnje vrijeme dosta prisutna
među starijom populaci-
jom, a to je demencija”,
ističe naša sugovornica.
Njezine su priče, kaže,
fikcija, ali nisu u pot-
punosti plod mašte, u njih
su utkane neke stvarne
sudbine. “Priče su fikcija,
sve osim posljednje koja
je, nažalost, inspirira-
na jednim teškim obi-
teljskim iskustvom.
Međutim, nisu one
nastale tako, ni iz čega,
nisu izmaštane. Radi se
zapravo o tome da ono
što čujem u razgovoru s
drugim ljudima uvijek
nekako ostavi traga pa
su i ove priče nastale,
recimo to tako, pro-
matranjem tuđih
sudbina i razgovori-
ma u kojima sudje-
lujem. Tako da one
nisu u potpunosti
plod moje mašte, ali
da, fikcija su”, ističe
Tena Lonačarević.
Među pričama je
i ona naslovljena
sa “Čvorište”, svo-
jevrsni hommage
rodnom gradu
i djetinjstvu u
Vinkovcima.
“Kada živimo
u određenom
