Četvrtu izložbu fotografija, treću samostalnu, sumještanima je predstavio Nuštarac Danijel Toth – Brico, veliki zaljubljenik u fotografiju, starine i povijest svoga mjesta.
“Prve tri izložbe bile su u našoj župnoj dvorani. Prva je bila u suradnji s pokojnim župnikom Slavkom Vranjkovićem, a druge dvije bile su samostalne. Ovo sada je četvrta izložba, a treća samostalna i puno je veća od prethodnih. Izloženo je 365 fotografija koje obuhvaćaju razdoblje od 1960-ih prema 1970-im godinama, uz nekoliko starijih iz vremena grofovije i nekoliko iz Domovinskoga rata“, rekao nam je Toth.
Iz bogate zbirke odabrao je svoje autorske fotografije jer je tijekom godina jako puno fotografirao i izrađivao fotografije, te fotografije koje je dobio od sumještana pa ih snimio.
“Prikazano je selo i ljudi. Tu vidimo kuće, dvorišta, centar sela i okolicu, vidimo bogate nošnje i kako su se nekada Šokci u Nuštru nosili, vidimo ljude u raznim životnim situacijama. Kada je riječ o ljudima koji su na fotografijama otprilike za trećinu znam o kome je riječ, a najviše mi je rekao i pokazao tko je tko, pokojni čika Martin Šarić, ali ni on nije znao sve, a imao je 90 godina. Drago mi je što među ljudima koji su došli pogledati izložbu ima onih koji su prepoznali nekoga svoga ili sebe kada su bili djeca“.
Danijel Toth – Brico nadimak nosi prema zanimanju kojim se bavio cijeli svoj radni vijek. Riječ je obiteljskoj tradiciji njegovih roditelja, Stjepana i Reze, koji su u Nuštru daleke 1945. godine otvorili brijačku radnju, a tu su tradiciju nastavili on i supruga Jasna pa onda i njihov sin Željko.
Fotografirati je počeo s deset godina očevim fotoaparatom, Juniorom s mijehom koji je mogao napraviti samo osam snimaka, u četvrtom razredu upisao se u školsku foto sekciju. S godinama fotografija postaje ozbiljan hobi, jednako kao i sakupljanje starina koje nastavio na onome što je započeo njegov otac Stjepan.
“Tata je počeo prikupljati stare predmete, a ja sam to nastavio i danas imam toliko starih predmeta da se ne može izbrojiti. Imam puno predmeta iz naše kuće kao i onih koje sam dobio i to točno znam od koga“.
Puno je tu vrijednih starina, a njemu je najvrjednija ona koja za njega ima najveći emotivni značaj.
“Meni je najdraža i za mene je najvrjednija drvena kolijevka koja je napravljena 1917. godine kada se moj tata rodio, napravljena je za njega“.
Danijel Toth posvećen je i pisanju. Piše pjesme, koje do sada još nije objavljivao, ali je samostalno objavio dvije knjižice kratkih priča.
Prva nosi naslov “Oživljeni sjećanjem“, a donosi zanimljive podatke iz nekadašnje nuštarske svakodnevice praćene fotografijama. Najvećim dijelom posvećena je nuštarskim majstorima i majstoricama, ljudima koji su uvelike obilježili život u selu kroz svoja zanimanja (sodar, dobošar, mlinar, pekar, mesar, brijač, štriker, škrinjar, stolar, kolar, kovač, krojačica, drumar, svinjar, slastičar, užar, trafikant).
Druga knjižica “Priče iz didine torbe˝ donosi šaljive priče, različite zgode i nezgode koje su se prepričavale po selu i koje je i sam čuo pa i zabilježio u knjižici kako bi ostale sačuvane.
Izložba fotografija “Nuštar 60-ih” mogla se pogledati u nuštarskom Vatrogasnom domu od nedjelje do srijede.
“Zahvalio bih načelniku na suradnji, kad god sam došao kod njih u Općinu uvijek je bio susretljiv i zahvalio bih vatrogascima na suradnji u organizaciji i postavljanju izložbe“, istaknuo je Danijel Toth.
