Ima li boljeg znaka da je jesen stigla od mirisa pečenih kestena? Nismo mogli odoljeti pa smo prošetali do dobrog poznatog mjesta kod središnjeg gradskog parka u Vinkovcima. Tamo nas je dočekala Ivanka Pope koja i ove godine sugrađanima nudi slasne zalogajčiće.
„Kesteni su domaći, stigli su iz Hrvatske Kostajnice. Ove godine došli su prilično rano, što nije bio slučaj prethodnih godina. Stigli su odmah nakon Vinkovačkih jeseni, pa smo i mi ranije krenuli s pečenjem”, ispričala je kestenjarka.
Od samog početka nisu mijenjali svoju lokaciju, a uz nju je i njezin suprug Zdravko, vlasnik obrta KOKO. Nedavno su obilježili 30 godina postojanja u našem gradu. Iako su najpoznatiji po kokicama, pečeno kestenje desetljećima je dio vinkovačke jeseni.
„Jako puno ljudi voli jesti kestenje. Mnogi nam dolaze i kažu da cijeli grad miriše po njima”, govori uz osmijeh.
Svaku večer, od 17 do 21 sat, vrijedno priprema i prodaje ovu jesensku poslasticu. „Sezona obično traje nešto više od mjesec dana”, dodaje.
Otkriva i tajne dobre pripreme. Naime, kesteni se najprije moraju oprati, a potom odmah peći na visokoj temperaturi.
„Ne režemo ih, pa je važno da se naglo ispeku. U počecima smo ih svaki posebno rezali. Moj suprug je izradio poseban stroj za pečenje. Najprije pojačamo vatru kako bi kesten sam puknuo, što olakšava čišćenje, a zatim ih pečemo 3 do 5 minuta”, pojasnila je.
Nakon pečenja, kesteni se stavljaju u posebnu posudu kako bi omekšali i bili spremni za konzumaciju. Ove godine mjerica kestena košta tri eura. Uz pucketanje vatre, mnogi strpljivo čekaju svoj red kako bi ugrabili šaku vrućih kestena.
„Kupuju ih i mladi i stari, nema pravila”, ističe.
Kesteni su na meniju Vinkovčana prisutni, podcrtavamo, od davnina. Zavirili smo u arhivu Vinkovačkog lista i podsjetili se kako su kestenjari bili prepoznatljivi i u nekadašnjoj povijesti grada i njegove ponude. Na tržnici, svake srijede, 1966.g. moglo se pronaći kestenje koje je koštalo svega 150 tadašnjih dinara. Kako se navodi u Vinkovačkom listu, „kestenjari su već tradicionalni vjesnici jeseni, a jedan od brojnih u našem gradu, smjestio je svoju improviziranu prodavaonicu na Trgu republike. Za razliku od ranijih godina i kestenjari su unaprijedili svoj posao. Umjesto loženja s ugljenom i neugodne prašine, sada svoje kestenje peku na butan gas.”
