Dok obnova parka Lenije polako uzima zamah, čemu vremenske prilike ove zime pogoduju, o „plućima grada”, najvećem vinkovačkom parku, razgovarali smo s Marijom Ragužem, stručnim voditeljem Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Vukovarsko-srijemske županije.
Zanimljivo je kako je upravo Mario Raguž s kolegom Vedranom Markićem 2013. godine proveo posljednje evidentiranje flore i faune u Lenijama, a tom je prilikom u parku postavljena i info-ploča s najznačajnijim utvrđenim podacima. Prije toga, 1999. godine, spomenimo i to, park Lenije zaštićen je odlukom Skupštine Vukovarsko-srijemske županije u kategoriji spomenika parkovne arhitekture.
„To je relativno slaba kategorija zaštite jer dopušta ljudsko djelovanje, odnosno antropogeni utjecaj, u velikoj mjeri. Revizijom upisnika zaštićenih područja prirode ta je zaštita skinuta, a i inače je u našem sektoru zaštite prirode inicijativa da se zaštita s parkova ukloni. S jedne strane to ima smisla jer parkovi sami po sebi nisu osobito vrijedna zaštićena područja – nema tu nekih strogo zaštićenih vrsta zbog kojih bi trebalo nešto posebno zabranjivati. Međutim, s druge strane, većina tih parkova vezana je uz spomenike kulture, najčešće dvorce koji su zaštićeni, pa je onda i sam perivoj, odnosno park oko dvorca, proglašen zaštićenim, što kod nas nije bio slučaj”, pojašnjava naš sugovornik.
Kada je 2013. godine evidentirano stanje parka, Lenije su još uvijek bile zaštićene i bile su pod ingerencijom Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima VSŽ.
„Mi smo tada odlučili napraviti inventarizaciju kako bismo vidjeli koje su biljne i životinjske vrste nastanjene u parku i da to objavimo na informacijsko-edukacijskoj ploči, jer je park frekventan kada je riječ o učenicima i općenito građanima, pa smo smatrali da bi im to vjerojatno bilo zanimljivo. Te ploče, nažalost, danas više nema jer je stradala u jednom od nevremena”.
U istraživanju parka utvrđeno je oko 40 različitih vrsta drveća, a po brojnosti prednjače kesteni, javori i topole. Također je utvrđen i određen broj životinjskih vrsta, među kojima i najveća kolonija vrane gačac u cijeloj županiji. I slika utvrđena 2013. godine s vremenom se mijenjala, dijelom zbog zahvata vezanih uz infrastrukturu, ali i zbog vjetroloma koji se javljaju uslijed klimatskih promjena i nanose štetu parkovima kao i zbog same dotrajalosti pojedinih stabala. Stoga je, s obzirom na sadašnje stanje, obnova parka više nego dobrodošla.
„Sigurno je da je obnova nužna, a najbolji primjer za to je naš park u centru grada, na Trgu bana Josipa Šokčevića, koji sada fantastično izgleda. Otkad pamtim, taj park nikada nije bolje izgledao, a vjerujem da će tako biti i s Lenijama”, ističe Mario Raguž.
Riječ je, dodaje, o površini koja nije zanemariva – o 4 hektara parka, što rijetko koji grad ima tako blizu centra.
„Koliko je to važno, dovoljno je da se ljeti prošetate s druge strane ulice, suprotno od parka, pa ćete vidjeti kolika je temperatura ondje, a kolika kada se prošetate u hladu ispod krošnji stabala. Park snižava temperaturu cijelog tog dijela grada i po velikim vrućinama u njemu je ugodno.”
Pri istraživanju parka Lenije, recimo i to, pozornost je posvećena i njegovoj povijesti. Iako umjetno oblikovan prostor, park Lenije ima svoju prošlost koja seže u doba Rimskog Carstva. Stara prašuma, međutim, iskrčena je tek krajem 19. stoljeća, u vrijeme Vojne krajine. Naredbom tadašnjeg zapovjednika pukovnije 18. siječnja 1870. godine započinje sadnja i uređenje parka. Sade se nove vrste stabala, uređuju staze i cvjetnjaci, gradi se glazbeni paviljon u kojem je nedjeljom svirala „banda” te se postavlja spomenik carskome paru. Tako je započela priča današnjega parka Lenije, pred kojim je sada cjelovita obnova i uređenje sa svim elementima moderne parkovne infrastrukture.
