Gotovo od samih početaka pedesetih godina 20. tog stoljeća u Vinkovačkim novostima odnosno Vinkovačkom listu objavljivani su prilozi o seoskim naseljima nekadašnjeg vinkovačkog kotara ili općine. Ti zapisi dobra su građa za proučavanje razvitka tih naselja, prilika i života u njima. Zabilježeni su brojni događaji i aktivnosti, a uz priloge o sportskim i kulturnim događanjima brojni su zapisi i o životu stanovnika našeg ruralnog prostora, bilo da se radi o njegovoj brojnosti, dobnom i spolnom sastavu, mobilnosti, zaposlenosti i sličnom.
Slijedeći takvu tradiciju, a zbog nastojanja da današnji Vinkovački list bude glasilo koje će se čitati ne samo u Vinkovcima, već i u ruralnim naseljima okolice, jer će se o njima pisati, pa i cijele Vukovarsko-srijemske županije obradio sam nekoliko tema vezanih za taj prostor.
Živimo u vremenu u kojem se pitanje sela i ruralnog stanovništva mora aktualizirati zbog niza razloga. Da je stanje katastrofično odavno je dobro znano, također i to da je sa svakim novim danom sve gore. Istina poduzimaju se neke zakašnjele mjere koje su više-manje vatrogasnoga karaktera i neprimjerene u svakom kraju jer je hrvatski ruralni prostor regionalno raznolik: pejzažno, naseobinski, proizvodno, demografski i slično pa zahtijeva selektivne i ciljane mjere u rješavanju njegovih problema. Ovom prigodom samo ću naznačiti neke od njih a u narednim napisima ih konkretizirati.
Skeniranjem postojećeg stanja trebalo bi dati odgovore na niz aktualnih pitanja. Što obilježava suvremeno hrvatsko selo u gospodarskom, demografskom i sociološkom pogledu ? Kakav je njegov društveni položaj ? U čemu se ogleda njegov značaj i uloga ? Kakav su rezultat polučile dosadašnje politike i strategije razvitka ruralnih naselja ? Što bi trebale biti glavne odrednice politika i strategija ukupnog, gospodarskog i demografskog razvitka ruralnog prostora i naselja? Što karakterizira ruralni prostor Vukovarsko-srijemske županije i sličnih prostora hrvatskog Istoka ?
Povoljan geografski položaj i topografski uvjeti te prirodni resursi vrlo rano utjecali su na naseljenost ovoga kraja i nastanak naselja. Lokalna mreža naselja rezultat je društvenih, povijesnih i političkih prilika. Ona više ne odgovara suvremenim uvjetima i potrebama te je treba urediti i prilagoditi gospodarstvu i potrebama stanovništva.
Kroz prošlost ovaj je ruralni prostor kontinuirano je bio bio izvor radne snage koja je zadovoljavala potrebe vlastite proizvodnje, ali i potrebe za radnom snagom nastale zbog razvitka sekundarnih, tercijarnih i kvartarnih djelatnosti u gradskim naseljima. U medijima danas se piše o nedostatku kvalificirane radne snage za određene djelatnosti.
Unatoč negativnim demografskim trendovima ovaj kraj i danas još uvijek ima ljudski potencijal kako u kvantitativnom tako i kvalitativnom smislu premda se izumiranjem i egzodusom seoske populacije smanjuje se reproduktivna biološka baza i kontingent radno sposobnog stanovništva. Opći trendovi gospodarskog razvitka, a posebno status poljoprivrede u odnosu na druge djelatnosti u uvjetima tržišnog gospodarstva kao i u ranijem sustavu socijalističkog planskog gospodarstva i nadalje nije povoljan. Uz lošu politiku na državnoj i lokalnoj razini opterećuju je i neki limiti vezani uz pravila i propise EU vezani za proizvodne i izvozne kvote i slično.
Tranzicija poljoprivredne proizvodnje i sela odvijala se i još uvijek odvija se s velikim teškoćama uz sporo donošenje zakonske regulative. Strategija razvitka poljoprivrede nije i strategija ruralnog razvitka, ona je tek jedan dio ukupne strategije razvitka ruralnih područja.
Suštinsko je pitanje kakav oblik organizacije proizvodnje može dati najbolje rezultate koji će racionalno koristiti ljudske i prirodne resurse te osigurati posao i egzistenciju onima koji se time bave !? Farma u vlasništvu velike korporacije ili moderno seljačko gospodarstvo !? Tradicionalna ili komercijalna proizvodnja s asortimanom koji donosi zaradu jer je tražen na tržištu !? Kako riješiti hendikep usitnjenosti posjeda i pronaći modele i oblike udruživanja malih proizvođača i kooperativnih odnosa s velikim proizvođačima? Kako se na sve to odražavaju i kakvi su demografski trendovi ?
Poznato je kako su sve nepovoljniji, počev od izrazitog procesa starenja stanovništva, preko negativne prirodne promjene do depopulacije stanovnika u većini naselja koja vodi izumiranju stanovništva i nestanku manjih sela.
Pitanje je što se i kojim konkretnim demografskim mjerama može postići unutar nepovoljne dobne i spolne strukture stanovništva ?
Dječja baza i kontingenti predškolskog i školskog uzrasta su katastrofalnom stanju. Fertilni kontingent u svim naseljima ima ograničen kapacitet koji već niz godina gotovo da nema većeg utjecaja na natalitet odnosno stopu reprodukcije stanovništva.
Kako je obitelj još uvijek glavni čimbenik rađanja, alarmantnim postaje stanje bračnosti ili nupcijaliteta, a povećava se broj samaca – neoženjenih i neudatih osoba. Problem je što su oni neiskorišteni dio fertilnoga kontingenta odnosno reproduktivno sposobnog stanovništva. S druge strane povećava se stopa divorcijaliteta odnosno razvedenih brakova što djecu iz takovih brakova može traumatizirati i prouzročiti niz drukčijih socijalnih i zdravstvenih posljedica.
Udjeli stanovništva starije dobi značajni su i zbog toga kakvi su im izvori prihoda što utječe na njihov socijalni status.
Lokacijski uvjeti, sirovinska osnova, prometna povezanost i radna snaga, čimbenici su privlačenja investitora i osnivanja poduzeća i proizvodnih pogona, ali i osnova za apliciranje sredstava iz fondova EU. Poljoprivredni posjed kao osnovna proizvodna jedinica je usitnjen, radni potencijal većinom u starijoj životnoj dobi, tehnološki nedovoljno opremljen i bez dovoljno vlastitih investicijskih sredstava. Koeficijent radne sposobnosti, dob i stručna obrazovanost proizvođača su upitni. Plasman proizvodnje nije uvijek siguran, proizvodnja je skupa zbog velikih nameta i financijskih opterećenja poljoprivrednih proizvođača. Cijena proizvedene robe zato je veća od uvezene robe sumnjive kvalitete posredstvom trgovačkih i drugih lobija. Fiskalna i monetarna politika ne idu na ruku poljoprivrednoj proizvodnji. Struktura poljoprivredne proizvodnje još uvijek je tradicionalna i bazira se na proizvodnji klasičnih ratarskih kultura. Uglavnom se svodi na proizvodnju sirovina bez daljnje prerade, dakle nije dovoljno razvijena finalizacija proizvodnje, a potrebe tržišta zadovoljavaju se proizvodima iz uvoza. Tu su i problemi zakupa, kupoprodaje zemljišta te znatnih površina koje su bile minirane. Dakle, slavonska i srijemska sela nalaze se u nezavidnom položaju.
Temelj na kojem se treba zasnivati kompleksan razvitak ruralnih područja morao bi uvažavati i slijedeće.
Hrvatsko selo bilo je i trebalo bi biti najvažniji proizvođač hrane i sirovina za preradu što je strateški nacionalni interes.
Hrvatsko selo još uvijek je najraširenija i najbrojnija naseobinska jedinica u kojoj živi veliki broj stanovnika.
Hrvatsko selo osnovna je jedinica koja izravno utječe na uređenje i organizaciju svog okolnog prostora koja bitno utječe na razmještaj stanovništva, dakle, ravnomjerniju naseljenost i na taj način štiti integritet i opstojnost nacionalnog teritorija. U vrijeme velikih suvremenih migracija stanovništva kakve se odvijaju danas to dobiva poseban značaj.
Hrvatsko selo čuvar je tradicijskog načina života, običaja, nacionalne kulture, identiteta i opstojnosti kroz vjekove, pa i danas. Svaki nestanak i brisanje sela s geografske karte evidentan je udar na te tekovine.
Hrvatsko selo je takav oblik naseljenosti koji omogućava zdraviji i humaniji način življenja u kojem je najlakše urediti prostor i očuvati ekološku ravnotežu i zaštitu okoliša.
U ispražnjenim i napuštenim slavonskim i srijemskim komunalno dobro opremljenim i s gradovima povezanim selima nalazi se obilje slobodnog stambenog dobro uređenog prostora koji propada jer se ne koristi ili je za malu cijenu namijenjen prodaji.
Očuvanjem i zaštitom prirodnog krajolika, krajobrazne arhitekture, koji u surovoj globalnoj agresiji potrošačkog društva nestaje, ne samo na lokalnoj, već i globalnoj razini selo i njegov okoliš jedan je od najvažnijih čimbenika očuvanja osnovnih egzistencijalnih uvjeta života na nekom području.
Sačuvano selo i hrvatski seljak vlasnik okućnice i katastarske čestice ma koliko ona velika bila, a ne strani farmer, banka ili kompanija, unatoč globalizacijskim procesima i euro integracijama garant je da će ovaj kraj integriran u europsku zajednicu uvijek biti i ostati hrvatski.
Sve mjere i aktivnosti koje se planiraju moraju biti usmjerene su ka boljitku života, otvaranju mogućnosti za povećanje zaposlenosti, demografskoj obnovi i ostanku stanovništva, posebno mladog dok ga još ima u ovom kraju.
