Učenici OŠ Josipa Kozarca sada već dvije godine nastupaju na smotri vjeronaučnog stvaralaštva „VjeDra“ pod palicom vjeroučiteljice Nikoline Nedjeljković, ali i uz pomoć cijelog školskog kolektiva. Najprije recital “Nestali”, a zatim i “Mama, ne vidim nebo” svojevremeno su oduševili posjetitelje. Teme nalaze uporište u Domovinskom ratu, vremenu koje je teško shvatiti jednom osnovnjaku. Ipak, samim time što su samostalno izabrali temu za ovogodišnju smotru dokazuju da je suprotno.
Ovaj posljednji glazbeno-dramski recital posvećen je djevojčici Ljiljani Juroš iz Osijeka koja je u proljeće 1992. godine poginula na od granate noseći na papiriću zapisano ime pjesme koju je htjela naručiti na Žutoj Podmornici, osječkom ratnom radiju. Sve je to nastalo prema istoimenoj knjizi Ani Galović o 34 djece poginule tijekom borbenih djelovanja u Vukovaru za vrijeme Domovinskog rata, a u predstavi su korišteni i isječci iz dokumentarnog filma Slavice Šnur naziva „Od tog dana”.
Autorica knjige, kaže za Dnevno.hr, nije znala da učenici pripremaju ikakvu predstavu. Nakon što ju je pogledala, oduševila se njihovom profesionalnošću i odlučila nagraditi učenike misleći pritom da ih odvede na druženje uz pizzu ili sladoled. Ali učenici su izabrali nešto potpuno drugačije. Umjesto bilo kakve nagrade jasno su dali do znanja da žele nastupiti na vrhu vukovarskog vodotornja. Na mjestu koje je simbol stradanja ratnih devedesetih otjepvali su i odsvirali “Ne dirajte mi ravnicu” Miroslava Škore.
Oduševljena autorica Galović ponosno kaže kako joj je drago da su odvojili svoje vrijeme i svojim talentom pokazali da im je stalo do žrtve Domovinskog rata, u ovom slučaju svojih vršnjaka koji su izgubili svoje živote u ludilu rata.
