Đakovačko-osječka nadbiskupija početkom ove godine dobila je novi dekanat, Ivankovački, čime je dosadašnji veliki Vinkovački dekanat podijeljen na dvije manje pastoralne cjeline. O razlozima osnivanja, njegovu značaju i osobnoj odgovornosti koju nosi nova služba, govori vlč. Krešimir Šaf, prvi dekan novoosnovanog dekanata.
„Već nekoliko godina svećenici Vinkovačkog dekanata razmišljaju o toj dimenziji da se grad Vinkovci sa svojim župama i okolna sela podijele u pastoralnim aktivnostima radi lakšeg dušobrižničkog poziva. Tako već neko vrijeme mi župnici sa sela pomažemo jedni drugima, dok župnici župa Vinkovačkog dekanata sudjeluju u zajedničkim aktivnostima unutar svog dekanata.”
Kako ističe, proces promišljanja trajao je dulje vrijeme, a konačna odluka donesena je nakon konzultacija i suglasnosti većine uključenih svećenika te je đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić izdao dekret kojim danom 17. siječnja 2026. izdvajanjem župa iz Vinkovačkog dekanata osniva novi dekanat, koji će nositi ime Ivankovački.
Osnivanje novog dekanata, naglašava vlč. Šaf, neće značajno promijeniti svakodnevni život župa, ali će unaprijediti njihovu međusobnu suradnju.
„Župe i dalje djeluju kako su to činile do osnivanja novog dekanata, uz redovite aktivnosti koje određena župa ima, svaka sa svojim posebnostima s obzirom na narod, pobožnosti, katehezu i druge mogućnosti. No, međužupna suradnja će biti učinkovitija, koordinacija zajedničkih aktivnosti lakša te će zajedništvo među pojedinim župama biti vidljivije u odnosu na prijašnji „veliki“ dekanat u kojem je bilo 16 župa. Sada ih je u jednom sedam, a u drugom devet, te je moguće zamisliti lakšu i bolju suradnju i omogućiti neposrednije povezivanje”, objašnjava.
Ivankovački dekanat obuhvaća devet župa: Župa sv. Klare, djevice u Starim Mikanovcima, Župa Kraljice Svete Krunice u Vođincima s filijalom Novi Mikanovci, Župa Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Ivankovu, Župa Preslavnog Imena Marijina u Retkovcima s filijalom Prkovci, Župa sv. Roka u Rokovcima, Župa sv. Andrije, apostola u Andrijaševcima, Župa sv. Vendelina, opata u Jarmini s filijalama Gaboš, Karadžićevo i Markušica, Župa Duha Svetoga u Nuštru s filijalama Cerić i Marinci i Župa Presvetoga Trojstva u Tordincima s filijalama Antin, Bobota, Ćelije, Korođ, Ludvinci, Palača, Mlaka Antinska, Silaš.
Osim organizacijske promjene, osnivanje dekanata donosi i novu razinu odgovornosti za njegova dekana. Vlč. Šaf detaljno opisuje što ta služba podrazumijeva.
„S obzirom na promicanje i usklađivanje zajedničke pastoralne aktivnosti, dekan treba promicati i usklađivati zajedničke djelatnosti u dekanatu, u župama dekanata promicati ujednačavanje pastoralne prakse, brinuti se o tome da se bogoslužni čini slave prema propisima svetog bogoslužja, da se brižljivo pazi na doličnost crkvenih prostora, da se župne knjige ispravno vode i propisno čuvaju, da se razborito upravlja crkvenim dobrima, da se vodi razborita briga za imovinu pojedine župe.”
Posebnu pažnju dekan posvećuje i svećenicima na svom području.
„S obzirom na klerike, tj. župnike i ostale svećenike u dekanatu, dekan ima zadaću promicanja njihove trajne formacije brinući se oko sudjelovanja svećenika na predavanjima, konferencijama, seminarima, tribinama, koje pomažu usavršavanju svećeničke i župničke službe. Ukoliko na području dekanata postoji bolesni svećenik, dekan je dužan pobrinuti se da taj svećenik ne ostane bez duhovne i materijalne pomoći.”
Uz redovite vizitacije i izvještavanje biskupa, služba dekana uključuje i niz administrativnih i koordinacijskih poslova, no unatoč brojnim obvezama, vlč. Šaf naglašava kako je riječ o službi koja se može uskladiti s redovitim župničkim radom.
„Iako sve ovo izgleda kao mnogo aktivnosti, kada ih se razborito posloži u jednoj liturgijskoj godini, one se ne kose s pastoralnim aktivnostima župe u kojoj dekan ostvaruje svoju župničku službu. Svaka od ovih aktivnosti, ovisno o dijelu godine, iziskuje dodatni angažman, zalaganje i potrebno vrijeme, no sve je, uvijek uz Božju pomoć, moguće izvršiti”, kaže.
Na kraju, ističe i osobnu dimenziju imenovanja.
„Za mene, kao ivankovačkoga župnika, osobito značenje, ako smijem reći i svojevrsnu čast, predstavlja činjenica da sam određen za prvoga dekana novoosnovanoga dekanata, koji je dobio službeno ime Ivankovački dekanat. Time je u određenom smislu istaknuto i značenje samoga Ivankova, kao župne zajednice i kao naselja, s njegovom vrijednom povijesnom baštinom, ali i današnjim dinamizmom njegova suvremenoga života i razvoja. U tome vidim i poticaj da ivankovačka župa, kao i moja sadašnja služba dekana doprinesu što snažnijem i plodonosnijem povezivanju i suradnji zajednica i ljudi ovoga dijela naše Đakovačko-osječke nadbiskupije.”
