U životu ponekad preživimo velike stvari. Koliku nam snagu uzimaju, ali i koliko daju, shvaćamo tek s vremenskim odmakom. Petra Marošević, danas studentica pete godine Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta u Osijeku, kao dijete pobijedila je leukemiju. Koliku je borbu prošla dodatno je osvijestila jednim neobičnim zadatkom na studiju.
Riječ je o slikovnici „Petrina čarobna pobjeda“ nastaloj na trećoj godini studija na kolegiju Metodika likovne kulture 2. Zadatak je bio opisati dio svoga života u obliku bajke. „Odlučila sam pisati o svojoj borbi s bolešću misleći da će to biti jednostavno jer sam o tome pričala dok sam bila mlađa. Ideju sam iznijela profesorici koja je ostala u čudu jer nije znala da ima studenticu koja je preboljela leukemiju“, pojašnjava Petra. Tada je tekst predstavila svojim kolegama i dobila njihovu vrlo emotivnu i snažnu reakciju. Profesorica Jelena Kovačević predložila je Petri da naprave slikovnicu. „Nisam se ni nadala onome što mi je donijelo stvaranje slikovnice. Veliku ulogu imala je profesorica Ivana Trtanj, lektorica i urednica. Ona mi je pomogla da onom prvom tekstu damo bajkoviti oblik, više detalja i opisa. Tako je nakon dvije i pol godine nastala prava slikovnica“, kaže. I skorašnji Petrin diplomski rad bit će vezan uz njezinu slikovnicu.
Slikovnica „Petrina čarobna pobjeda“ ne govori izravno o bolesti. Riječi poput leukemije, kemoterapije ili bolnice potpuno su izostavljene. Umjesto njih, priča je izgrađena kroz simboliku. „Tražila sam najprikladnije simbole za takve pojmove. Bolest je opisana kao crveni zmaj jer za dijete predstavlja strah i nešto potpuno nepoznato. Ružičasta tekućina predstavlja kemoterapiju i kada ona oboji potoke, zmaju se prispava. Spominje se i duga svilenkasta trava koja je rasla posvuda i koju je Petra vidjela kada se popela na najviši vrh svijeta. Svijet je zapravo njezino tijelo, a vrh njezina glava. Vidjela je kako ružičasta tekućina ne uništava samo zmaja, nego i svilenkastu travu. Kemoterapija ne uništava samo rak, od nje otpada kosa, trepavice, obrve. I sama sam bila u zabludi misleći da kosa opada od bolesti, ali zapravo je to od kemoterapije“, navodi Petra. Također, u slikovnici se spominju bijeli i crveni cvjetovi koje je zmaj jeo simbolizirajući bijela i crvena krvna zrnca. Tako je Petra kroz niz simbola prikazala svoju borbu s tim strašnim zmajem.
Ta borba za malenu sedmogodišnju Petru bila je njezina svakodnevica. „Tada sam sve to prolazila na jedan dječji jednostavan način, kroz igru jer sam bila vedro dijete, uvijek nasmijana. Samo pisanje je bilo vrlo emotivno. Sada kada sam odrasla, znam da to nije bila samo igra u bolničkim sobama. Dogodilo se i puno tužnih trenutaka, a da to tada nisam shvaćala. Najemotivnije je bilo pisati o svojim roditeljima i prijatelju Jakovu. Morala sam se sjetiti kako je mojim roditeljima i bratu bilo tada, kroz koje su strahove prolazili i što su za mene značili, koju su mi snagu davali“, ističe. Njihova uloga je nemjerljiva jer svaki puta kada bi otvorili vrata bolničke sobe, svoje strahove su sakrivali iza osmijeha. Jedan od likova je i Jakov, zlatni prijatelj iz bolničke sobe koji je, nažalost, izgubio bitku. „To mi je najemotivniji dio. Svaki put kada čitam slikovnicu, zastane mi knedla u grlu. Jakov je bio moj najbolji prijatelj iako je bio četiri godine stariji. Iako me gleda i podupire s nekog ljepšeg mjesta, ne mogu danas sve podijeliti s njime kao nekada“, kaže. Ova slikovnica je posvećena i njemu koji je obilježio ovaj dio Petrina života.
Svako zlo za neko dobro, znamo često čuti. Obitelj Marošević je puno naučila iz te borbe. O tome se nikad nije šutjelo niti se nešto skrivalo. Petra, samo po sebi znatiželjnog duha, poticala je razgovore o osjećajima svojih roditelja, obitelji kroz taj period. „Iako je to bilo 2009. godine, ne damo da se to zaboravi. Mislim da im je drago što je sve dobro završilo i što s nečim, ovako krhkim, mogu pokazati svoju tešku borbu i vjerojatno pomoći nekom drugom djetetu, drugim roditeljima“, ističe. Pružanje podrške onima koji to trebaju bio je jedan od ciljeva predstavljanja ove slikovnice. „Želim pružiti podršku djeci da znaju da nisu sami, da nisu jedini koji to prolaze i da vjeruju da će na kraju sve ipak biti dobro. Poručila bih da ostanu hrabra, neka nikada ne zaborave na igru i ne skrivaju svoje osmijehe s lica. Roditeljima bih poručila da ostanu njihovi najvažniji suborci u tim bitkama, čvrsto ih drže za ruke i drže im leđa svaki put kada padaju“, poručuje.
Osim na svome fakultetu, Petra je svoju slikovnicu predstavila i u svome mjestu, Nuštru. „Nuštarci su ljudi koji su mnogo pomogli mojim roditeljima i meni tijekom naših najtežih trenutaka. Bili su nam velika podrška i tim predstavljanjem htjela sam pokazati zahvalnost za svu podršku koju su nam pružili“, kaže Petra Marošević.
Petra planira i drugo izdanje iste slikovnice, ali prije toga valja diplomirati. Ono s čime se borila kao djevojčica kasnije ju je izgradilo kao osobu, a upravo ta osoba želi biti učiteljica razredne nastave. Iako je ova slikovnica osobna priča, navodi ju da ne prestaje stvarati. Odustajanje od stvaranja nije opcija, ali rano je govoriti u kojem će se smjeru ostvariti.
Osim što je ova slikovnica imala terapeutski učinak na Petru, osobama koje se bore s istim zmajevima može pružiti utjehu. Njezina vrijednost leži upravo u toj jednostavnosti i simbolici. Teške teme prevedene su na jezik koji djeca mogu prihvatiti, bez straha, ali s nadom. Istovremeno, odraslima pruža podsjetnik na važnost otvorene komunikacije, prisutnosti i emocionalne podrške.
Ovakve priče imaju i širi društveni značaj. One potiču razgovor o bolestima o kojima se često govori tiho ili s nelagodom, razbijaju stigmu i stvaraju prostor za empatiju. Ujedno pokazuju koliko je važno zajedništvo koje može biti ključna podrška u najtežim trenucima.
