John Lydon osnovao je PiL 1978. godine, nakon što je propao pokušaj Richarda Bransona, vlasnika Virgin Recordsa, da ga instalira kao pjevača američke skupine Devo. Prvi album ‘First Issue’ predstavio ih je kao grupu duboko uronjenu u dub reggae, s reskim zvukom gitare (kojeg je kasnije bez imalo kamufliranja ‘maznuo’ The Edge i tako stvorio U2 zvuk) te s prepoznatljivim nervozno-paranoidnim Lydonovim vokalom. Nakon drugog albuma ‘Metal Box’ Lydon se medijski uspješno odmaknuo od tereta prošlosti zvanog Sex Pistols, dobio je novu publiku, prihvatio post-punk kritičarsku ladicu i na prvoj američkoj turneji izazivao verbalne i fizičke sukobe s fanovima, glazbenicima, novinarima i promotorima. Nova karijera je službeno otpočela, a kulminirala je 1984. hitom ‘This is Not a Love Song’.
Album ‘Album’ je peti studijski uradak Public Image Ltd. (PiL), objavljen 1986., a sniman je u mitskom studiju The Power Station u New Yorku. Dotadašnji članovi PiL-a poslani su kućama, a Lydon je poželio i dobio ove glazbenike: Steve Vai, po mnogima najbolji živući gitarist, dobitnik tri Grammyja, a osim impozantne solo karijere surađivao i s Whitesnakeom, Frankom Zappom, Ozzyjem Osbourneom i Davidom Lee Rothom; Ginger Baker, jedan od najutjecajnijih bubnjara modernog doba, stanar RNR Kuće slavnih i član slavne grupe Cream; Tony Williams legendarni jazz/fusion bubnjar, primljen u Modern Drummer Hall of Fame, slavu stekao kao bubnjar u sastavu Milesa Davisa; Ryuichi Sakamoto, Oscarom nagrađeni skladatelj (Posljednji kineski car), dobitnik BAFTA-e, Grammyja i dva Zlatna globusa, njegov aktualni soundtrack čuje se u ‘Povratniku’, a na ‘Albumu’ se bavio digitalnim samplovima; Jonas Hellborg, basist čuvenog Mahavishnu Orchestra, progresivne jazz/rock grupe Johna McLaughlina; Bernie Worrell, originalni klavijaturist psihodelične funk/soul institucije Parliament-Funcadelic te član Talking Headsa. Na snimanju ‘Albuma’ trubačku je dionicu odradio i sam Miles Davis, no njegov je doprinos izbačen u finalnom miksu.
Ovaj je sukob glazbenih titana mogao rezultirati jedino remek-djelom ili totalnim debaklom. Srećom, a to zorno dokazuju ‘Rise’, ‘Home’ i ‘F.F.F.’, radi se o briljantnih 40 minuta, u kojima se PiL oprostio od dotadašnjeg zvuka. Bilo je manje avangarde, a više teških riffova; manje dub bas linija, a više čvrste bubnjarske kičme. Lydon je vukao na art, ostatak benda na klasični rock koncept. Sve je na kraju ušlo u post-punk rubriku, a danas je „Album“ na glasu kao kruna alternativne rock scene osamdesetih.
‘Doslovno sam svoje dionice snimio u dva dana, s tim da materijal prije toga nisam čuo. Šteta je da se ovakva ekipa okupila samo u studiju, koji bi to bio bend. Ali nije bilo načina da krenemo zajedno na turneju, svi smo imali svoje projekte u tijeku. No, to je album na koji sam danas najponosniji.’ – izjavio je Steve Vai desetljećima kasnije.
John Lydon smislio je psinu za kraj: na omotu ‘Albuma’ nije napisao članove benda, istina se otkrila tek godinama kasnije. Kao i činjenica da se u studiju nitko od njih nije ni sreo. A za kontroverziju se pobrinula noise/punk grupa Flipper iz San Francisca, tvrdeći da je PiL ukrao njihovu ideju koncepta omota i naslova. I oni su imali ‘Album’. Iz osvete, svoju su iduću ploču nazvali ‘Public Flipper Limited’.
I da, ne zove se isključivo ‘Album’. Zove se i ‘Compact Disc’ ili ‘Cassette’, ovisno o formatu kupljenog medija. Generički naziv, generički omot i nimalo generička glazba. [Marko Podrug, ravnododna.com]
Popis pjesama: F.F.F. / Rise / Fishing / Round / Bags / Home / Ease
Izdavač: Virgin EMI / Universal Music, 1986/2016.
