U vinkovačkim župama bliži se vrijeme prve pričesti i krizme. Tim povodom posjetili smo Župu sv. Vinka Pallottija gdje je zakazan datum 12. travnja za prvu pričest, a 17. svibnja za krizmu. O važnosti pripreme za primanje sakramenata, kako izgleda, kako odabrati kuma, te na koji način proslaviti tako veliki događaj za svakog mladog vjernika kao i njegovu obitelj razgovarali smo s župnikom, paterom Ilijom Sudarom.
Pater pojašnjava da je priprema i za krizmu i za prvu pričest propisana od strane Biskupije, vremenski jednaka, dvogodišnja „Za prvu pričest priprema počinje u drugom razredu, i to toliko da se približe Crkvi, imaju katehezu jednom tjedno i očekuje se da dolaze na svetu misu nedjeljom, a u trećem razredu je to nešto intenzivnije”, pojašnjava pater. Kateheza je jedna nastavna jedinica pouke o vjeri i u vjeri. „Posebno je važno i kod prvopričesnika i kod krizmanika da budu pri Crkvi, da budu blizu Crkve, jednostavno da osjete miris crkvenog dvorišta, crkvenog duha”, ističe. Priprema za krizmu isto traje dvije godine, u prvom razredu srednje škole se započinje, a intenzivnija je priprema u drugom razredu, kada se i pristupa Sakramentu.
„Što se tiče sadržaja pripreme, pretežno se ide za tim da djeca na pripremi osjete duh vjere, zajedništva u Crkvi”, a u radu s mladima sudjeluju i katehisti i župnik. “Katehisti i katehistice su osobe koje su prošle jedan tečaj pomoću kojeg mogu stručno pristupiti djeci u smislu vjere”, pojašnjava organizaciju pripreme pater Ilija. Broj pristupnika za sakramente, ističe, u padu je, ne zbog toga što ljudi odustaju od vjere nego što odustaju od rađanja i na taj problem pater posebno upozorava i ukazuje „Na 3000 vjernika, imamo nešto više od 30 krizmanika i nešto više od 30 prvopričesnika, konkretno ove godine 36 prvopričesnika”.
Kao najveći izazov rada s mladima, pater ukazuje na problem manjka doživljavanja svetosti onoga za što se pripremaju. „Imamo opet i prekrasnih primjera i slučajeva gdje dijete nosi vjeru iz kuće, to je onda prekrasno, javljaju se za čitanje, ministriranje”. Na tu temu izrekao je i mudrost svog djeda koja se itekako može primijeniti i danas: „On je znao reći: Ja ga ne bi radio, kad ga ne bi radio. Drugim riječima, makar to bila i priprema za krizmu, ili odlazak na vjeronauk, na pjevanje, na ministriranje ili bilo što da radiš, radi kako treba, i svoju vjeru živi kako treba, budi učenik kako treba, budi otac kako treba i majka kako treba”.
Kada je u pitanju slavlje sakramenata, stavlja naglasak, kao i nadbiskup u poslanici roditeljima, da slavlja sakramenata, pričesti i krizme, ne budu slavlja slična svadbama, nego koliko je god moguće u krugu obitelji „Najviše bi volio da slavlje pričesti i krizme bude u najužem krugu obitelji, da to bude događaj obitelji, a ne restorana”. Isto tako posebnu pažnju treba staviti na odabir kuma ili kume, koji su krizmanicima obavezni. Tome u prilog kaže: „Kum mora biti vidljiv vjernik, svjedok vjere za svoje kumče, a ne samo osoba koja može dobiti potvrdu za kumstvo”. Zaključno, pater Ilija Sudar poručuje da je najvažnija vjerska priprema, ozbiljnost pripreme, a manji fokus treba biti na slavlju i materijalnim darovima koje primanje sakramenata nosi.
