Dr. Đuka Marić (Berak, 1913. – Zagreb, 1997.), teologiju je studirao u Đakovu i Zagrebu, doktorirao je u Rimu, predavao je na đakovačkoj bogosloviji, bio je župnik u Otoku, Valpovu, Zemunu te do mirovine u Vinkovcima u Župi sv. Euzebija i Poliona (1977. – 1983.)
U organizaciji udruge Vinkovački šokački rodovi u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci jučer je predstavljena knjiga mr. sc. Luke Marijanovića “Đuka Marić – čovjek lik srijemske crkve”.
Uvodno nazočne su pozdravili Zvonimir Liščić, predsjednik udruge Vinkovački šokački rodovi i Andrija Matić, predsjednik udruge Duhovno hrašće, suizdavača knjige s Općinom Tompojevci. Uz autora o knjizi je govorio recenzent dr. sc. Vladimir Dugalić.
Kako je istaknuo Vladimir Dugalić knjiga u prvom dijelu donosi životni put Đuke Marića, a u drugom pretisak njegove zbirke pjesama “Blagdani duše”.
“Knjiga je kao takva izuzetan doprinos boljem poznavanju života i djela dr. Marića, za kojega govore da je bio jedan od, ako ne i najsposobniji svećenik svoga vremena u Đakovačko-srijemskoj biskupiji. Istovremeno on je bio je i najtragičnija osoba Đakovačko-srijemske biskupije“, kazao je Dugalić ističući dvije neistine koje su odredile život Đuke Marića.
“Prvo je za vrijeme 2. svjetskoga rata jedan njegov kolega rekao kako je dr. Marić za Alojzija Stepinca kazao da je najveći neprijatelj hrvatskoga naroda, što nije bila istina, a kasnije se to i dokazalo, ali je trebalo vremena da se to ispravi. Onda mu je OZNA stavila u usta neke riječi koje su iskorištene na suđenju protiv Stepinca iako je i on u to vrijeme bio isto optuženik i dobio je pet godina zatvora da bi, zahvaljujući biskupu Akšamoviću, odslužio samo godinu i pol dana”, istaknuo je Dugalić.
Zbog ovih kleveta dr. Mariću bila je uskraćena profesura, a možda i veća hijerahijska služba, ali je on svoje križeve nadišao, a ljudske pogreške i krive prosudbe oprostio te pružio nemjerljiv pastoralni doprinos tadašnjoj Đakovačko-srijemskoj biskupiji, kazao je Dugalić.
Mr. sc. Luka Marijanović istaknuo je: „Nažalost, o našim ljudima se malo piše, pogotovo o crkvenim ljudima. Zato je važno prezentirati jednog ovakvog čovjeka. Kada budete čitali ovu knjigu, čitajte polako, kroz jedan lik vi ćete upoznati jedno stoljeće ili ćete ono što znate naći kod njega jer na njegovom primjeru se može pročitati jedno nesretno vrijeme kroz koje smo mnogi i prolazili“.
U uvodu knjige mr. sc. Marijanović piše: “Ako je uobičajeno reći da je Bog stvorio sve ljude kao originale, ne kao jednoobrazna bića koja se više ili manje prilagođavaju prilikama, onda to bez daljnjega vrijedi za svećenika župnika starog kova, poput dr. Đuke Marića. Dr. Đuka Marić bio je svećenik, uznik, profesor, župnik, glazbenik i pjesnik. Sažeto rečeno, svestrano filozofski i humanistički obrazovan čovjek, a kao intelektualac svoga vremena dotaknuo se i nekih znanstvenih područja. Drugim riječima, ako se tko doskora odvaži pisati određeno i opširno o novijoj povijesti Đakovačko-osječke nadbiskupije, neće moći zaobići ime dr. Đuke Marića. I kao pjesnik je ostavio trag, ali još nije užao u zbirke suvremenog hrvatskog pjesništva. Nadamo se da će književna povijest Đuki Mariću odrediti mjesto koje mu pripada”.
Program, koji je vodila Milka Vida, uveličao je Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija” iz Župe sv. Euzebija i Poliona pod ravnanjem Dubravke Vukovarac.
