Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima i Hrvatska matica iseljenika – Podružnica Vukovar sinoć su predstavili knjigu “Velebitska balerina” autorice Ivanke Sabolić Rukavina, suizdanje vinkovačke MH i Hrvatske izvandomovinske lirike.
U ime domaćina pozdravnu riječ uputio je voditelj vukovarske podružnice HMI Silvio Jergović, a uz autoricu o knjizi je govorila urednica Anita Martinović. Ulomke iz knjige čitala je učenica Srednje strukovne škole Vinkovci Ana Marošević.
“Velebitska balerina” zanimljivo je složena zbirka kao spoj pjesama i nekoliko proznih vinjeta, a koje se međusobno nadopunjuju, istaknula je Anita Martinac.
“Ovo je knjiga prožeta osobnošću autorice koja je sve svoje ljubavi uplela u taj vijenac, od iseljeničke čežnje i ljubavi prema domovini do majčinstva, a onda i ljubavi prema unučadi. Čitajući ove stihove ne može se ostati ravnodušnima, oni bude emocije i potiču nas na promišljanje općenito o iseljeničkom pitanju i toj čežnji koja se ne gasi i koja stalno izranja u neke nove plodove tako da je upravo ova zbirka jedan primjer kako se utoplilo srce stihovima“, kazala je Anita Martinac.
Ivanka Sabolić Rukavina počela je pisati kao vrlo mlada, a tijekom života pisala je uglavnom za sebe i svoje pjesme davala na uvid bliskim osobama. Objavljivati je počela 2010. godine kada postaje članica Hrvatske izvandomovinske lirike te njezine pjesme izlaze u zbornicima HIL-a. “Velebitska balerina” njezina je prva samostalna zbirka.
“Sve teme koje dolaze iz iseljeništva uglavnom su slične. Mogli biste se pitati kako mi toliko godina možemo govoriti o čežnji, o domovini, o ognjištima u starom kraju, ali mi drugačije ne možemo. Svi smo mi imali nekakve razloge, ali zapamtite, nitko nikada nije dobrovoljno napustio svoju zemlju i mi to tako i osjećamo“, kazala Ivanka Sabolić Rukavina.
A svoje osjećaje vezane za Liku i Hrvatsku, borbu za samostalnost i Domovinski rat, obitelj i sve ono o čemu piše, izrazila je ponajprije u stihovima.
“Sve književne forme su jako vrijedne, ali mislim da je poezija nekako prečac do srca. Najbrže kažete i najviše se o vama sazna kroz stih“, istaknula je autorica.
Ivanka Sabolić Rukavina, rođena je 1945. u Zagrebu, ali je „ličko dite”, stoji u životopisu objavljenom u knjizi. Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u Gospiću. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je filozofiju i sociologiju. Po završetku studija kraće vrijeme predavačica je na Pedagoškoj akademiji u Gospiću.
Godine 1975. s obitelji odlazi u SAD i nastanjuje se u Kentu, država Ohio. Na Sveučilištu u Kentu doktorira sociologiju 1986. godine. Od tada je profesorica sociologije na John Carroll University, Hiram College i Kent State University. Na Sveučilištu u Kentu, uz svoje redovite kolegije iz sociologije, predavala je i na katedri za Kritične jezike − „hrvatsko-srpski jezik” sve dok nije uspjela uvjeri i administratore da su to dva različita jezika. Još neko vrijeme radi na istoj katedri i predaje hrvatski jezik.
U Kentu je dobitnica „Outstanding Teaching Award” koja se dodjeljuje najboljim profesorima fakulteta. U mirovinu odlazi 2019. godine s titulom profesor emeritus. Od tada živi u Kentu i Zagrebu.
