Kreativnost je sposobnost viđenja stvari u novom svjetlu i rješavanja problema na nov i sasvim neobičan način. Stvaranje novih ideja kroz kreativni pristup savladala je i Anita Hajduk, 35-godišnjakinja iz Vinkovaca koja svoje slobodno vrijeme od malih nogu provodi pretvarajući maštu u stvarnost.
“Smatram da je moja najveća prednost to što su me roditelji podupirali u svakoj mojoj ideji. Doduše često sam odustajala o nekih svojih nauma, ali to me nije sprječavalo da ponovno pokušam”, ispričala nam je Anita objašnjavajući kako je krenula ljubav prema domišljatim rukotvorinama. “Još kao malu djevojčicu me zanimalo kako rade bake koje su klupka vune pretvarale u čarapice i prsluke koji su nas dječicu grijali. Bilo je tu raznih pokušaja heklanja koji su najčešće završavali odustajanjem, no prije 6 godina rodila se moja mlađa nećakinja te sam tada odlučila napraviti nešto unikatno i posebno”, objašnjava.
Uz pomoć raznih internetskih stranica napravila je svoj prvi uradak, deku za malenu nećakinju. Time je dala jedan novi pristup tradiciji darivanja te sa svoje dvije ruke napravila nešto čega će se djevojčica sjećati zauvijek. “Vođena mišlju da izradim dekicu, nešto posebno samo za nju, uz pomoć internetskih stranica i foruma stvorila sam jedan unikatan poklon. Učenje i stvaranje bez ikakve sheme trajalo je jednako koliko je i nećakinji trebalo da dođe na ovaj svijet. Sad kad već imam neku praksu stvari nekako idu lakše iako mislim da mi do pravog znanja nedostaje još puno učenja”, ističe Anita.
Najviše voli stvarati za nećakinje, kumice i djecu prijatelja. Često se sada usudi i sama napraviti neku svoju shemu. Kupaca, ističe, ima i više nego dovoljno, ali neke ozbiljnije korake ne planira uskoro poduzimati jer kad bi počela izrađivati isključivo za novac to bi se pretvorilo u posao i to više ne bi bio hobi i stvari koje izrađuje, smatra, više ne bi bile toliko protkane ljubavlju.
“Stvari koje najčešće radim, a koje se najviše prodaju su blagdanski ukrasi kao što su božićne pahulje, kugle i uskrsna jaja, a može se pronaći i stvari za djecu. Dječje kapice, tenisice te trakice za glavu. Za moje radove su zainteresirani iz cijele Lijepe naše, ali i iz inozemstva. Tko god mi se javi, a često se javljaju, ja mu s velikim zadovoljstvom ispunim želju. Potrudim se što je više moguće i pokažem koliko ljubavi unesem u cijeli proces izrade”, dodaje. Ljudi joj se najčešće javljaju putem stranice na Facebook-u na kojoj se skromno pohvali svime što je radila. Vezenje personaliziranih krsnih košuljica je nešto najnovije u čemu se okušala.
“Uvijek sam voljela svaku materiju iskoristiti do maksimuma i reciklirati što više. Izazov mi je oduvijek bio sa što manjim budžetom stvoriti što sličniju ili čak istu stvar onoj koju sam vidjela na internetu. U budućnosti želim napredovati te naučiti puno novih vještina kao što je izrada amigurumi igračaka, štrikanje, šlinganje, uvezivanje dukata i slično. Stare vještine kao neke od tih polako odlaze s našim bakama i na nama mlađima je da to sačuvamo od zaborava”, zaključuje.
