- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima sinoć je organizirao projekciju dokumentarnog filma “14 prepreka” autora i redatelja Srećka Klarića. Film govori o Marijanu Almašu, hrvatskom branitelju i ratnom vojnom invalidu prve skupine, pjesniku s trećom zbirkom u pripremi. Kako izgleda njegov život nakon 1991., kako izgleda jedan njegov dan i kako prevladava sve prepreke neuništivim duhom vedrine, vjere, nade i ljubavi. U filmu, koji u naslovu nosi simboliku 14 postaja križnoga puta, Marijan nije prvi put pred kamerama. A svakim svojim svjedočenjem pred kamerama Marijan želi postići dvije stvari. Jedna je posvjedočiti istinu o Domovinskom ratu, prenijeti mladim ljudima istinu o Domovinskom ratu, o kojemu, kaže, putem medija i onoga što se plasira u javnost, dobivaju iskrivljenu sliku, a u školi ne uče dovoljno te ni tako ne mogu dobiti pravu spoznaju. Druga je posvjedočiti da život uvijek ima smisla, i u invalidskim kolicima bez obje noge i bez jedne ruke.

“Znači 90-ih sam bio u ratu i dogodilo mi se to što se dogodilo. Ostao sam bez obje noge i bez jedne ruke i onda razmišljaš kako živjeti, gdje, što, kako krenuti. U početku to je jako teško, ali onda dođe jedno razdoblje kada shvatiš da ne možeš više tako živjeti, samo u prošlosti i za sebe, nego kreneš u budućnost. A budućnost je za mene počela kada sam istinski spoznao vjeru u Boga, u Isusa Krista, Majku Božju, u sve ono što to jest, jednom riječju: ljubav. Onda shvatiš da taj život ima smisla i ovakav kakav ja jesam. Puno me ljudi zaustavi i kaže: ti si uvijek nasmijan. Zašto ne bih bio nasmijan, a i da kukam brzo bih svima dosadio. Ono što je u meni to ja iznesem i na papir. Na papir iznesem one svoje dubinske osjećaje, a ovo ovdje jesam isto ja, ali onaj veseliji dio mene koji želi pokazati da se može lijepo živjeti i u kolicima. Ja se kotrljam, a vi hodate!

Marijan Almaš Kiso rođen je 31. siječnja 1965. godine u Vukovaru. Hrvatski je branitelj, 100% hrvatski ratni vojni invalid, časnik HV-a, koji je živio je u Bogdanovcima sve do svoga ranjavanja 9. rujna 1991. godine prilikom minobacačkog napada tzv. JNA na Bogdanovce. Danas živi u Vinkovcima. Pisanjem pjesama bavi se tridesetak godina, a najviše nakon stradavanja u Domovinskom ratu. Većina njegovih pjesama pripada ruralnom prostoru te su dijalektalnoga izričaja. Godine 1993. objavio je prvu zbirku pjesama naslovljenu “Drugi put Vukovar” u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima. Drugu zbirku pjesama “Vukovar – Bogdanovci – Vinkovci” objavio je 2012. godine, također u izdanju OMH u Vinkovcima, a ova se suradnja nastavlja i na Almaševoj novoj knjizi koja će uskoro ugledati svjetlo dana.