Vinkovački plivački klub je najstariji plivački klub u Slavoniji i Baranji. Djeluje od 1943. godine obilježava 75 godina kontinuiranog djelovanja. Eto prigode da se i o tome ponešto zapiše.
Vinkovačke plivačice i plivači desetljećima nalazili su se u vrhu plivanja u bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj.
Iz njegovih redova ponikli su državni reprezentativci i državni rekorderi te brojni pobjednici na različitim regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima u različitim uzrasnim kategorijama.
U ljeto 1943. g. u okviru HGŠD Cibalia osnovana je plivačka sekcija. Za njezino pokretanje najzaslužniji je Branko Lončar, plivač predratnog Riječkog plivačkog kluba Victorija. Uz prve muške plivače među kojima su se isticali L. Vinković, V. Cvrković, D. Ćorkalo, K. Herman, R. Seiler, M. Pavlica, K. Vrgov, pojavile su se prve članice kluba Neda Cvrković, Nada Berković, Ivanka Hoge i Vera Jovanović. Već 1946. godine Plivačka sekcija natjecala se u II. saveznoj zoni Jugoslavije ( bilo je 4 zone ). U studenome 1949. godine plivačka prerasla je u plivački klub. U početku treninzi i natjecanja odvijali su se na kupalištu Marica na Bosutu gdje je na sredini rijeke bilo uređeno plivalište. Kasnije su se djelatnosti vezene za plivanje i vaterpolo odvijale i na plivalištu Barutana. Naravno da to nisu bili dobri uvjeti i da su se treninzi i natjecanja mogli odvijati samo u ljetnoj sezoni, no interes za ovaj sport je rastao, a rezultati vinkovačkih plivača i plivačica bili su sve bolji. Preuređenjem plivališta na Barutani 1968. g. kada je svečano otvoren, stanje se malo popravilo, no glavni hendikep je bio da su Vinkovčani desetljećima čekali izgradnju zatvorenog plivališta. U tom svjetlu treba gledati rezultate članova VPK koji su bili bolji i od ekipa koje su imale zatvorena plivališta. Uz domaće u VPK su angažirali i vrhunske trenere koji su stvarali generacije i generacije novih plivača koji su u pionirskim i omladinskim kategorijama bili među najboljima ne samo u Hrvatskoj već i bivšoj Jugoslaviji. Drugi problem bi je da su te talentirane djevojčice i dječaci bili članovi kluba od pionirskih dana do svršetka srednje škole kada su odlazili na studij u velike gradove. Tako se u pravilu svakih pet godina počinjalo ispočetka. I ovoga puta podsjetit ćemo se dostignuća naših sugrađanki, naših sirena s Bosuta i Barutane.
Krajem četrdesetih pa do sredine pedesetih godina 20. stoljeća od pionirskih do seniorskih dana koliko im je trajao plivački vijek istaknulo se nekoliko plivačica koje su postavile temelje vinkovačkom ženskom plivanju.
Stariji Vinkovčani sjećaju se nastupa i rezultate Tanje Šadure, Nede Cvrković, Nade Balaš, Katice Otenhajmer, Gordane Maksimović, sestara Hede, Hilde i Helene Nuhanović, Bebe Skale, Eufemije Pranić, Vere Jovanović, Tonke Dobrijević, Jelene Radonjić, Bebe Otenhajmer, Nade Bombel, Sande Horvat, Ade Grill i drugih. Bez dovoljno novaca, opreme, ali s puno ljubavi i druženja odlazilo se na natjecanja u Rijeku, Split i druga mjesta na način da su noći prespavale u svlačionici riječkoga kluba Primorje ili na strunjačama u sportskoj dvorani u Splitu. Plivanjem u to doba bavile su se cijele obitelji. Dobar primjer za to su sestre Nuhanović. Uz njih u ženskoj štafeti, koju su nazivali Nuhanović sudjelovale su Zora Nedić i Nada Balaš čiji brat Ivan također pripada sjajnoj generaciji vinkovačkih plivača. I mlađi brat sestara Nuhanović, Himzo također je bio član VPK Vinkovci.
U Zagrebu 1957. g. Hilda Nuhanović osvojila je naslov prvakinje na 100 m leđno, a njezina sestra Heda na 200 m prsno. Rezultat vrijedan pažnje ostvarila je i Neda Balaš osvajanjem 2. mjesta na 100 m leđno. I ženska štafeta 4 x 100 slobodno u kojoj su nastupale Helena Nuhanović, Zora Nedić, Nada Balaš i Hilda Nuhanović ostvarila je 2. mjesto.
Iza te generacije pojavljuju se nove plivačice: Ružica Mijatović, Katica Katanić i B. Stanisavljević.
U periodu od šezdesetih do sedamdesetih godinama pojavila se nova generacija vinkovačkih plivačica: Maja Mirković, sestre Jelica i Slavica Rulj, Gordana Kovačević, Olga Lipković, Mirjana Šegrt, Hilda Cajer i druge. Najuspješnija plivačica toga razdoblja koja je bila jedna od najboljih u Slavoniji na 100 i 200 m leđno bila je Jasna Vrkljan. Ljubav prema plivanju prenijela je i na svoje sinove, posebno na Luku koji je postao jedan od istaknutijih plivača VPK.
U periodu od sedamdesetih do osamdesetih godina 20. stoljeća pojavilo se nekoliko izvrsnih plivačica koje su na pionirskim, kasnije omladinskim i općim prvenstvima sudjelovale u brojnim finalnim utrkama i osvojile desetine odličja. Plivačice prve ekipe Ksenija Pauković, Gordana Horvatinović, Jasminka Lavrnić, Mirela Guth i Sanja Tomić bile su visoko pozicionirane na tablicama Plivačkog saveza Hrvatske i Jugoslavije. Njima treba pridodati Mariju Šilar, Krunoslavu Baumšabl, Dubravku Matošević, Gordanu Žužić i Jasenku Mihelčić. Najistaknutije među njima bile su Jasminka Lavrnić i Ksenija Pauković. 1974. g. jedna od najboljih plivačica kluba Jasminka Lavrnić prešla je u beogradski Partizan, a postepeno su prestajale plivati Slavica Horvatović, Dubravka Matošević i Gordana Žužić.
Ksenija Pauković rođena 1960. g. u Vinkovcima bila je plivački biser. Plivanjem se počela baviti 1967. g. Članica reprezentacije postala je kao plivačica VPK. Pionirska i omladinska rekorderka Jugoslavije bila je na 100 m prsno. Za reprezentaciju nastupala je 1974. g. na Balkanskom prvenstvu za omladince u Sofiji na kojem je osvojila 2. mjesto na 100 m. prsno. 1974. godine u Izmiru na Balkanskom seniorskom prvenstvu osvojila je 3. mjesto na 100 m. prsno. 1975. godine nastupila je u Ženevi na Omladinskom prvenstvu Europe i u Ljubljani na Balkanskom seniorskom prvenstvu na kojem je osvojila 1. mjesto na 100 m. prsno. Bila je proglašavana za najbolju sportašicu Općine Vinkovci. Karijeru je završila u zagrebačkoj Mladosti. Danas živi i radi u Njemačkoj.
Najuspješniji nastup ove generacije plivačica VPK na prvenstvima Jugoslavije bio je na Prvenstvu za omladince u Rijeci kada su osvojili 4. mjesto iza beogradske Crvene zvezde, Ljubljane i riječkog Primorja, a ispred beogradskog Partizana, zagrebačke Mladosti i drugih. VPK je bio jedini klub među prvih dvadeset koji nije imao zatvoreni plivački bazen.
Od 1976. g. za žensku ekipu nastupale su Jelena Despotović, Višnja Jureša, Mirela Drobnjak, Mirjana Šimić, Mia Bulić. Jelena Despotović i Mirna Šimić bile su najbolje plivačice u svojoj generaciji 1977. g. Šimić je bila višestruka rekorderka kluba. Na Prvenstvu Hrvatske održanom 1977. g. u Splitu za pionirke do 10 godina zablistala je Biljana Čakić. Nastupila je u pet disciplina i u svima izborila nastup u finalu. Prvakinja Hrvatske postala je na 200 m. leđno, 2. mjesto osvojila je na 100 m. leđno. Nastupila je i na Prvenstvu Jugoslavije u istoj kategoriji i osvojila 8. mjesto. Zbog tih rezultata bila je proglašena za Zaslužnog sportaša Općine Vinkovci. Na Općem prvenstvu Slavonije održanom u Vinkovcima 1982. godine Biljana Čakić osvojila prva mjesta na 100 i 200 m. slobodnim stilom, na 200 m. mješovitim stilom i na 100 m. delfin.
Uz nju krajem sedamdesetih pojavljuju se nove plivačice Tatjana Despotović, Zrinka Buljan, Sanja Šamukić, Eva Kuruc i Dinka Biljan koje su postigle zapažene rezultate.
U periodu od 1980. do 1990. g. ponovno dolazi do smjene generacija. Nove vinkovačke uzdanice bile su: Barbara Pavlović, Jasna Papac, Vlatka i Zrinka Čilić, Marija Petrinović, Jasminka Maslak-Voloder, Marija Šarić, Ivana Cindrić, Mirjana Kokaj, Lana Pekar, Maša Pešec i Josipa Kalinić. Na Prvom otvorenom „B“ prvenstvu Hrvatske održanom u Vinkovcima 1990.g. za VPK nastupale su nove snage. Maša Pešec nastupila je u tri finalne utrke. Prvo mjesto osvojila je na 400 m. slobodno. Ivana Cindrić natjecala se u četiri finalne utrke. Drugo mjesto osvojila je na 100 m. leptir. Barbara Pavlović osvojila je 2. mjesto na 400 m. slobodno. Ženska štafeta u sastavu Ivana Cindrić, Lana Pekar, Barbara Pavlović i Maša Pešec osvojila je 2. mjesto na 4 x 100 m. slobodno. I štafeta u sastavu Ivana Cindrić, Marija Šarić, Maša Pešec i Barbara Pavlović osvojila je 2. mjesto na 4 x 100 mješovito.
1991.g. na „B“ prvenstvu u Zadru značajan uspjeh ostvarila je Ksenija Kršul koja je nastupila u četiri finalne utrke. Na 200 m. mješovito i 50 m. leptir osvojila je 2. mjesto. Bazen u Vinkovcima zbog granatiranja za vrijeme Domovinskog rata bio je gotovo uništen. Članovi VPK okupili su se u proljeće 1992. g. i ponovno pokrenuli rad kluba. U Republici Hrvatskoj osnovan je Hrvatski plivački savez ( HPS ) kao prvi nacionalni sportski savez u državi. Normalizacijom stanja organizirana je obuka neplivača koju je pohađalo preko 600 polaznika, a započela su i natjecanja. „B“ prvenstvo Hrvatske održano je u Rovinju na kojemu su značajan uspjeh postigle Ksenija Kršul i Josipa Kalinić. Ksenija je nastupila i tri finalne utrke i osvojila dva prva mjesta na 50 i 100 m. prsno. Josipa Kalinić osvojila je 1. mjesto na 200 m. mješovito i 2. mjesto na 100 m. leđno. Obje plivačice nastupile su i u Zagrebu na Prvenstvu Hrvatske za mlađe juniorke.
U ljetnom „B“ Prvenstvu Hrvatske održanom u Zadru 1994. g. nastupile su Ksenija Kršul, Josipa Kalinić, Kristina Matijević, Maša Pešec i Petra Pavlović.
Ksenija Kršul nastupila je u 4 finalne utrke i osvojila 1. mjesto na 50 m. prsno, a druga mjesta na 100 m. prsno, te 50 i 100 m. leptir. Josipa Kalinić nastupila je u 4 finalne utrke. Drugo mjesto osvojila je na 100 m. leđno i 200 m. mješovito.
Kristina Matijević osvojila je dva treća mjesta na 50 i 100 m. leđno, a Maša Pešec 2. mjesto na 50 m. slobodno i 3. na 100 m. slobodno, dok je Petra Pavlović osvojila 3. mjesto na 200 m. mješovito. Na „B“ PH koje je umjesto u Vinkovcima 1995. g održano u Zadru zapažene rezultate ostvarile su Ksenija Kršul, Josipa Kalinić te Kristina Matijević koja je osvojila 1. mjesto na 200 m. leđno te Petra Pavlović koja je osvojila dva naslova prvaka na 50 i 100 m. prsno te jedno drugo i jedno treće mjesto.
1996. g. ekipa se počela osipati jer je dio plivačica bio pred završetkom srednje škole i odlaskom na studije. Uz Matijević, Kalinić, Pavlović i Kršul pojavljuju se nove plivačice poput Ljiljane Jovanović, Maje Zrnić, Ane Ivanković, Nikoline Lončar, Dunje Dejanović, Ane Čorak i Marte Jovanić koje su svojim postignućima donosile radost ljubiteljima plivanja u Vinkovcima.
PS.
U ovom prikazu kao izvornu građu kako bih čitatelje podsjetio na sudjelovanje i značaj žena u vinkovačkom plivačkom sportu i klubu jednim dijelom koristio sam podatke iz knjige Zlatka Markasovića „Šezdeset godina plivačkog sporta u Vinkovcima 1943. – 2003.“ ,velikog broja članaka sportskog tiska i naročito Vinkovačkih novosti/lista te razgovora koje sam vodio s nekadašnjim plivačicama i plivačima, članovima uprave i drugima.
Jednako sam postupio i u člancima vezanim za judo uz napomenu da nisam pisao o povijesti juda u cjelini, već samo onome dijelu koji se odnosi na judašice. Za razliku od drugih koji su o tome pisali, nisam iznosio rezultate već prikaz sportskog i općeg životopisa sportašica od kojih sam osobno dobio sve objavljene podatke i fotografije koje su njihovo vlasništvo. Uz sportsku štampu i Vinkovački list koristio sam izvorne podatke Judo saveza Hrvatske dostupnih javnosti. Moji tekstovi rezultat su izvornog istraživačkog rada, a ne objava ili prepričavanje nečijeg rada. Oni su ustvari priča samih sudionica o kojima je riječ. Od objave knjige o judu u Vinkovcima skoro će proći desetljeće, od tada ni slova. Kako su stariji čitatelji o tome davno čitali, a pojavljuju se i novi neke podatke valja i ponoviti baš na ovaj način. Sudeći po komentarima koje dobivam čitatelji to dobro prihvaćaju i predlažu mi da pišem o objavljenim i novim temama te daju brojne fotografije i dokumentacijsku građu. Pitanje tko može i ima pravo, tapiju, pisati o nečemu podsjeća na doba političkih komesara !?
