Blagdan je Tijelova. Blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove kada se katolički vjernici prisjećaju kako je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi svima nama postao blizak. Za Katoličku crkvu jedan od značajnijih blagdana u liturgijskoj godini, svetkovina je u spomen na ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak, a za građane Hrvatske Tijelovo je od 2001. državni blagdan i neradni dan.
Na Tijelovo se slavi Isusova stvarna prisutnost u sakramentu euharistije i šalje poruka da Crkva živi od euharistije jer je Isus, koji je nekoć hodao zemljom, sada prisutan u sakramentalnim prilikama i to tijelom, krvlju, dušom i božanstvom.
Isus je tajnu svojeg utjelovljenja utkao na posljednjoj večeri u znakove kruha i vina, a koji snagom njegove riječi postaju Tijelo i Krv Kristova, odnosno sakrament euharistije. Na blagdan Tijela i Krvi Isusove, prema katoličkoj teologiji, Isus Krist za vrijeme mise prinosi žrtvu i pritom se služi osobom svećenika. Pokazujući vjernicima hostiju i kalež s misnim vinom, svećenik umjesto Isusa izgovara riječi: „Ovo je moje tijelo“ i „Ovo je moja krv“, a koje po zazivu Duha Svetoga postaju Kristovo Tijelo i Krv.
Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na njezinu zamolbu mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj je biskupiji uveo blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije.
Drugi važan događaj povezan je uz euharistijsko čudo 1263. godine u mjestu Bolseni u Italiji, gdje je jedan svećenik lomeći posvećenu hostiju zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru. Nakon toga je papa Urban IV. 8. rujna 1264. objavio bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova (Euharistije), želeći tu svetkovinu proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila brza smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu Rimokatoličku crkvu.
Za blagdan Tijelova vežu se i procesije. Prva od njih održana je još u 13. stoljeću u njemačkom Kölnu. Običaj se otad proširio po cijeloj Europi. Svećenik u monstranci nosi posvećenu hostiju, a puk hoda za njim s cvijećem u rukama i pjevajući. Tijelovske procesije bile su sastavni dio ovog blagdana u Hrvatskoj sve do Drugog svjetskog rata, a u mnogim hrvatskim krajevima zadržale su se i danas.
Hrvati Tijelovo nazivaju i Tilovo, Brašančevo, Brošančevo, Brešančevo, Božji dan, Božji don, Božji blagdan. U dubrovačkim krajevima i na Pelješcu Tijelovo se naziva Korosante prema talijanizmu Corpo Santo, što znači Sveto Tijelo.
