Prije točno pola stoljeća mirni slavonski krajolik Ivankova postao je pozornica za jedno od najvažnijih djela domaće književnosti. Pod redateljskom palicom Miroslava Međimorca i scenskoj adaptaciji Miroslava Mađera, 1975. godine počelo je snimanje TV drame „Đuka Begović“ nastale prema romanu Ivana Kozarca. Odigrao ga je maestralno Fabijan Šovagović, glumački bard koji je toliko duboko proniknuo u lik Đuke da su mnogi tada rekli kako je srastao s njim jer je utjelovio duh slavonske zemlje i čovjeka. Sjećanja bilježe njegovu skromnost, prisnost sa seljacima, ljubav prema konjima i prirodi, ali i osobitu vezanost za tekst i lik Đuke Begovića kojeg je godinama nosio u sebi.
Pokojni Šova je posebno naglašavao razliku između filma i kazališta jer dok kazalište nudi neposrednost, film omogućava intimniji pogled u dušu lika. Za Ivankovčane je snimanje bilo više od filmskog događaja. Bilo je to priznanje kulturi, jeziku i duhu Đukine Slavonije. Kamere su zabilježile ne samo priču, već i pejzaže, lica i svakodnevicu koju su mnogi prepoznavali kao svoju. Danas se prisjećamo snage izvedbe Fabijana Šovagovića koji nije samo odglumio Đuku, već ga scenski živio, a 1975. Ivankovo nije bilo samo selo nego percepcija slavonske duše pretočene u film.
