Već petnaest godina u Vinkovcima se okuplja skupina zaljubljenika u limene ljubimce, ne one moderne i svakodnevne, nego one s dušom, starodobne. Riječ je o oldtimer klubu znakovitog imena „Stari sjaj“ čiji članovi vole reći da upravo oni vraćaju sjaj automobilima i dvotočkašima koje je vrijeme gotovo zaboravilo.
Kroz ruke članova tijekom desetljeća i pol prošle su stotine vozila. Počeci su bili skromni. Nekoliko pažljivo sačuvanih i s ljubavlju prikupljenih primjeraka činilo je jezgru buduće kolekcije. Danas, zahvaljujući i pogodnostima uvoza iz Europske unije, klub broji više od 300 starodobnih vozila. Većina ih je obnovljena, dok neka tek prolaze različite faze restauracije i čekaju da postanu novi dragulji kolekcije. Ususret još jednom Slavonskom oldtimer rallyju koji iz godine u godinu privlači sve više sudionika i posjetitelja iz zemlje i inozemstva, razgovarali smo s nekoliko članova.
Avantura iz Maroka
Da starodobna vozila nisu rezervirana samo za one koje veže nostalgija za nekim prošlim vremenima, potvrđuju i mlađi članovi. Među njima je 28-godišnji Šandor Šota iz Nuštra. Za razliku od mnogih, njegova ljubav prema oldtimerima nije počela u djetinjstvu.
„Počelo je za vrijeme korone, dok sam vozio bicikl. Pokraj mene je prošao prekrasan crveni Mustang i probudio znatiželju prema starodobnim automobilima“, prisjeća se. Nedugo potom odlučio je kupiti vlastiti klasik. Izbor je pao na Mercedes iz sredine devedesetih, a odluku je, kaže, presudno oblikovalo očevo iskustvo. „Otac je u mladosti imao isti Mercedes i govorio je da je to najudobniji auto koji je ikad vozio“, kaže.
Koliko je bio u pravu, Šandor je provjerio na nesvakidašnjem putovanju – čak 11 tisuća kilometara do Maroka. Na taj pothvat potaknula ga je, paradoksalno, pogrešno postavljena zdravstvena dijagnoza i veliki stres tijekom tog iskustva. „Shvatio sam da u životu treba uživati. Kad nešto zamisliš, treba to i napraviti, a ne slušati druge“, rekao je sam sebi prije polaska prema najvećoj pustinji svijeta.
Pola prtljažnika zauzimali su rezervni dijelovi i alat, no gotovo ništa od toga nije mu trebalo jer Mercedes je Mercedes. Putovanje je trajalo mjesec dana, a samo četiri noći proveo je u smještaju. „U autu je bilo sve – šator, fotooprema, solarni paneli, baterije. Bilo je puno izazova, posebno u Maroku. Cesta odjednom završi pred potokom pa se nastavlja s druge strane, bez mosta. U pustinji sam zapeo pa su me domaći izvukli pick-upom. Naravno, usput su se dobro nasmijali blesavom Europljaninu“, priča kroz smijeh. Kaže da je obitelji zadao mnogo briga, ali želja za avanturom bila je jača. Iako još mlad, u klubu je vrlo brzo pronašao svoje mjesto bogatiji za ludo pustinjsko iskustvo.
Tomos kolekcija
Borislav Leko iz Nuštra, u klubu poznat kao Bocko, svoje početke pamti još od dvanaeste godine kada je od strica na poklon dobio Tomos automatika, dvokotačnu ikonu sedamdesetih i osamdesetih. „Već tada bio je maksimalno istrošen motorić s kojim je stric zaradio mirovinu u Spačvi. Ali ubrzo mi je postao prespor pa se prelazilo s Tomosa na Tomos“, govori.
U srednjoškolskim danima, kaže, vidici su se proširili. „Kroz razgovore s drugim dečkima puno sam naučio. Prvi motori naučili su me popravljati, a poslije su došle i restauracije“, kaže Bocko koji danas priznaje kako više uživa u obnovi nego u samoj vožnji. „Nisu to motori na koje sjedneš pa ideš na kraj svijeta. Nekad neki odlučim ostaviti u izvornom stanju“, kaže. U privatnom prostoru gdje je izložio svoje Tomose članovi kažu da ima mali muzej, no on skromno kaže kako je samo njegov prostor uživanja.
Ljubav prema motociklima prenio je i na sina Antu koji se od 13. godine natjecao u hrvatskoj amaterskoj motoligi i bilježio zapažene rezultate. „Kad je otkrio BMW i japanske motore, onda je sve otišlo u drugom smjeru“, šali se Leko.
Japanci kao posebna strast
A upravo su „Japanci“ posebna priča unutar kluba. Desetak članova posebno je posvećeno Kawasakijima i Suzukijima, mnoge restauriraju samostalno, a i među najaktivnijima su po pitanju vožnje. Zašto baš ti motori? „Daleko dobra mašina. Najvažnija je pouzdanost“, slažu se Tomislav Pope, Damir Fišer, Igor Begović i Davor Vuletić, među prijateljima poznatiji kao Senna koji se prisjeća kako je kao mladić gledao vinkovačku ekipu kako sa skromnijih Jawi i MZ-a prelazi na veće kubikaže, a izbor je često padao upravo na Kawasakije i Suzukije.
U klubu se davno rodila ideja da neki članovi, sukladno mogućnostima, nabave motocikle s polovice prošlog stoljeća, čak i prijeratne modele, kako bi mogli više vremena provoditi na cesti. „Sve je to lijepo, ali kad s nekim starim motorom voziš više od pet kilometara, to sve pada u vodu“, smije se Igor. „A problem je i kad treba malo požuriti“, dodaje.
Motore često kupuju u Njemačkoj, nerijetko i na neviđeno. „Moj je bio potpuno rastavljen, poslagan po kartonskim kutijama“, priča Vuletić. Nakon dugo traženja, truda i rada, danas mu vrijednost višestruko premašuje početnu nekoliko puta.
Jedan je kupio „Japanca“, pa drugi, pa treći i nastala je cijela priča. Damir i Tomislav svoje su dvotočkaše iskušali i na Grossglockneru, najvišem austrijskom vrhu i jednoj od najljepših panoramskih cesta svijeta. Tri dana, dvije tisuće kilometara, bez autoceste i puno problema.
„To su rariteti. Na ulazu u Brčko čovjek se doslovno klanjao motoru“, priča Igor za svoj Kawasaki Z1000, model proslavljen i u filmu Mad Max. „Sjeo sam na Igorov motor i izlazim na cestu. Čovjek autom staje, moli za fotografiju. Upali motor, a njemu suza suzu stiže. Plače i govori kako je nekad imao takvog“, dodaje Senna još jednu anegdotu i time dokazuju da postoje ljudi koji to znaju cijeniti.
Neskromno, ali uvjereno, kažu kako je japanska kolekcija kluba među najjačima u Hrvatskoj, osobito po razini restauracija. „Obilazimo susrete i rijetko gdje vidiš motore obnovljene na ovoj razini. Kod nas je to neka druga priča“, kaže Igor.
Oldtimer klub „Stari sjaj“ okuplja ljude različitih karaktera, profesija i generacija, ali povezuje ih ista strast. Razmjenjuju savjete, šire ideje i, kako sami kažu, dijele istu „bolest“. Ovo je tek mali dio onoga što njeguju. Svaki član, kao i svako vozilo, nosi svoju priču vrijednu pripovijedanja.
Djeluju poput velike obitelji, i doslovno, jer na susrete vode i cijele svoje obitelji. Njihova djeca odrastaju uz zvuk starih motora i poglede pune znatiželje koje takva vozila privlače. A svaki put kada ugledate neki oldtimer, imajte na umu kako iza njega vrlo vjerojatno stoji nečiji dugo sanjani san.
12. Slavonski oldtimer rally ove godine održat će se Trgu Vinkovačkih jeseni, a ne kao dosad u Zvonimirovoj ulici, kod knjižnice. Razlog tome je visoka posjećenost vozila iz zemlje i inozemstva kao i veliki broj matičnih vozila članova kluba. Posjetitelje očekuje prigodan program koji starta u 9 sati. U podne slijedi defile gradskim ulicama put Nijemaca – obalama Bosuta. Povratak je planiran u poslijepodnevnim satima.
