Prema arhivi Vinkovačkog lista prisjećamo se 2007. godine kada je završena obnova župnog dvora uz crkvu sv. Euzebija i Poliona. Obnova zgrade teško oštećene u rujnu 1991. je trajala osam mjeseci, a obnovu su radili stručnjaci Konzervatorskog zavoda iz Osijeka.
Toga dana, podsjetio je mons. Tadija Pranjić, tadašnji župnik i dekan, zrakoplovi JNA nadlijetali su grad prije nego što su na središte Vinkovaca izbacili smrtonosni teret. Župni je ured u nekoliko minuta bio u plamenu, a s njim je nestao i stoljetni inventar poput dokumenata, memorabilije i povijesnih uspomena. Mons. Pranjić, koji se tada nalazio u zgradi, uspio je izvući matične knjige, jedino što je moglo biti spašeno. Vatrogasci i pripadnici Hrvatske vojske uspjeli su ga izvući iz vatrene stihije, no plamen je progutao sve pred sobom.
Toga dana nije gorio samo župni dvor, već cijeli Vinkovci jer neprijatelj je granatirao i crkvu, poštu, bolnicu, željeznički kolodvor, gradsku upravu, škole. Gađao se svaki dio grada i nitko nije bio pošteđen. „Nestao je jedan život, jedan identitet, jedan kulturni spomenik“, prisjetio se župnik. Unatoč razaranju, obnova je 2007. godine donijela novu nadu. Obnovljena zgrada, s vraćenom ornamentikom i povijesnim dostojanstvom, postala je simbol ustrajnosti Vinkovčana. „Domovina i Crkva su nam svetinje“, poručio je tada mons. Pranjić, ponosan što je župni dvor ponovno zasjao nakon godina tišine i ruševina.









