Danas su Vinkovci kao i brojna mjesta diljem Hrvatske i svijeta svečano proslavili spomendan svetog Antuna Padovanskog, jednog od najomiljenijih i najštovanijih svetaca u Katoličkoj Crkvi. Posebno svečano bilo je u vinkovačkom Samostanu svetog Antuna Padovanskog gdje je središnje misno slavlje predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić. Tisuće vjernika iz svih krajeva Slavonije, ali i šire, hodočastilo je u vinkovački samostan tijekom cijelog dana, sudjelujući na svetim misama, molitvama i pobožnostima. Crkva i prostor ispred samostana bili su ispunjeni molitvom, pjesmom i dubokom duhovnom sabranošću, svjedočeći o posebnoj vezi koju vjernici njeguju prema ovom svecu.
Sveti Antun Padovanski rođen u Lisabonu 1195. godine kao Fernando Martins de Bulhões, bio je franjevac, propovjednik i teolog poznat po svojoj iznimnoj učenosti, dubokoj vjeri te čudima koja mu se pripisuju još za života. Preminuo je u Padovi 1231. godine, a svetim je proglašen već godinu dana nakon smrti, što govori o snazi i utjecaju njegove svetosti. Štuje ga se kao sveca zaštitnika izgubljenih stvari, siromašnih, putnika i obitelji. Njegov kip često krasi crkve, a u rukama obično drži dijete Isusa, ljiljan i Sveto pismo.
U homiliji, nadbiskup Đuro Hranić osvrnuo se na život i poslanje svetog Antuna, ističući njegovu snagu riječi i djelovanja: „Sveti Antun nije bio samo čudotvorac, nego propovjednik koji je znao prodrijeti u srce čovjeka. Bio je vjerodostojan jer je živio ono što je naviještao. U vremenu kada su mnogi lutali, on je donosio jasnoću Evanđelja, svjetlo Kristove istine i konkretnu pomoć potrebitima”, rekao je nadbiskup, pozvavši okupljene da poput Antuna budu nositelji Božje ljubavi i nade u svojim obiteljima i zajednicama.
Posebnu pažnju nadbiskup je posvetio važnosti vjere u svakodnevici, potaknuvši vjernike da ne traže svetost u velikim djelima, već u vjernosti malim svakodnevnim obvezama, praštanju i služenju bližnjima baš kao što je to činio sveti Antun. Vjernici su cijeli dan dolazili paliti svijeće, pristupati sakramentu ispovijedi te moliti osobne molitve po zagovoru svetog Antuna zahvaljujući mu za uslišane molitve i preporučujući mu svoje brige i nade. Spomendan svetog Antuna svake godine okuplja sve veći broj hodočasnika, a vinkovački samostan postaje mjesto susreta, molitve i zajedništva, potvrđujući koliko je ovaj svetac prisutan u životima vjernika i koliko njegova poruka odjekuje i danas gotovo osam stoljeća nakon njegove smrti.
