19. ožujka slavimo blagdan svetog Josipa, blagdan zaručnika Blažene Djevice Marije i Isusovog zemaljskog oca i hranitelja. Riječ “Josip” hebrejskog je podrijetla i znači “neka Bog pridoda”.
U evanđeljima je Isus četiri puta nazvan Sinom Josipovim – Josip je bio zakonski Isusov Otac. Josip je dakle Otac i po mišljenju svojih suvremenika, ali on je i u evanđeljima Otac po Duhu Svetom, odnosno po pozivu Božjem da bude otac Isusu. Evanđelja opisuju sv. Josipa riječju „tekton“ što u prijevodu znači tesar, drvodjelja.
Sv. Josipa nazivaju i šutljivim svecem, jer evanđelja ne prenose niti jednu jedinu riječ koju je on izgovorio. Međutim, to ne umanjuje njegovu ulogu koju mu je Bog povjerio u djelu spašavanja čovjeka i u odgoju Njegovog Sina. Stoga se za sv. Josipa može reći da je upoznao vrijednost šutnje i da nije bio čovjek velikih riječi, nego čovjek djela i rada.
Takav Josip uzor je i poticaj svim ljudima i danas da i sami nauče cijeniti šutnju i da ne budu tek ljudi govora, jeftinih riječi, nego ljudi djela i rada.
Uz blagdan svetog Josipa, danas obilježavamo i Dan očeva. Proslava Dana očeva poklapa se s blagdanom svetog Josipa jer je upravo taj čovjek uzor svakog očinstva na Zemlji, uzor zaštitnika svoje žene i oca djetetu kojem nije bio biološki otac. Iako nije bio pravi Isusov fizički otac, Božjom providnošću odabran je za oca Sinu Božjem da se skrbi i brine o njemu od začeća do kraja života. Poznato je da je to činio s velikom ljubavlju i mudrošću – dvjema osobinama bez koje je nema pravog očinstva.
