Današnji dan. 28. listopada u svijetu obilježavamo kao “Svjetski dan animiranog filma” – utemeljen 28. listopada 2002. u spomen na dan kada je Emile Reynaud 1892. u Parizu organizirao prvu projekciju animiranog filma na celuloidnoj vrpci. Taj dan obilježava se u pedesetak zemalja svijeta, a Hrvatska je jedna od njih.
Evolucija animiranoga filma u početku sadrži ostvarenja koja su prethodila animiranomu filmu (théâtre-praxinoscope É. Reynauda iz 1880). Početkom 20. stoljeća izumom tzv. stop-kamere nastaju animirani filmovi J. S. Blacktona i E. Cohla.
Klasični animirani film svoju sljedeću fazu razvoja započinje u SAD-u, crtežima na prozirnim folijama u vrsnim ostvarenjima W. McCaya, a nastavlja se tijekom 1920-ih u serijama P. Sullivana, potom od kraja desetljeća braće M. i D. Fleischera i W. Disneya koji sa suradnicima do vrhunca dovodi razvoj tzv. »pune animacije«, kontinuiranog pokreta voluminozno stiliziranih likova u trodimenzionalnom prostoru (Snjeguljica i sedam patuljaka, Pinocchio, Fantazija i dr.). Od kraja 1930-ih afirmiraju se i duo W. Hanna i J. Barbera (studio MGM), autori u studiju Warner Bros. (T. Avery, F. Tashlin, Ch. Jones, F. Freleng, R. McKimson, B. Clampett) te W. Lantz (studio Universal).
Moderni animirani film započinje u 1930-im na filmovima A. Alexéieffa, L. Reiniger, B. Bartoscha i N. McLarena, a nakon II. svjetskog rata naglo se širi (proizvodi se gotovo na svim kontinentima) u punoj raznolikosti i bogatstvu umjetničkog izraza (J. Trnka, J. Lenica, J. Švankmajer, I. Ivanov-Vano, F. Hitruk, J. Norštejn, L. Lye, J. Halas, J. Hubley, B. Godfrey, R. Bakshi, C. Leaf). Pod utjecajem modernoga slikarstva prevladavaju plošno stilizirani likovi u dvodimenzionalnome prostoru. Reducirana animacija znatno je ekonomičnija od tzv. »pune animacije«, koja zahtijeva iznimno velike i vrlo skupe proizvodne pogone.
Prve animirane (crtane) filmove u Hrvatskoj realizirao je S. Tagatz 1922. Ugled vrhunskih međunarodnih razmjera hrvatski autori postižu osnutkom (1956) Studija za crtani film Zagreb filma. Pripadnici tzv. Zagrebačke škole crtanoga filma (npr. M. Blažeković, Z. Bourek, B. Dovniković, N. Dragić, Z. Gašparović, Z. Grgić, V. Jutriša, B. Kolar, N. Kostelac, V. Kristl, A. Marks, J. Marušić, V. Mimica, P. Štalter, D. Vukotić, A. Zaninović, K. Zimonić i dr.) dobitnici su više stotina nagrada na najistaknutijim svjetskim festivalima.
Animirani i crtani film u Hrvatskoj, a osobito u velikim, kulturnim gradskim sredinama kakav je prije i poslije rata bio Zagreb, stvarao se entuzijazmom zanesenjaka. Zbog toga njegov formalni razvoj i organizacija nikad nisu bili teme i planovi rezolucija i idejno-estetskih platformi. Samim tim dugo vremena, do sredine pedesetih, izostao je interes šire društvene zajednice i javnosti za ovu vrstu umjetničkog stvaralaštva, pa su kontinuitet i tehnička baza proizvodnje crtano filmskih ostvarenja bili zakinuti za subvencije društvenih institucija.
Najpoznatiji hrvatski animirani filmovi
1. Profesor Baltazar (1968.) Autori: Zlatko Bourek, Zlatko Grgić, Boris Kolar, Tomica Simović, Ante Zaninović
2. Surogat (1961.) Autor: Dušan Vukotić
3. Mali leteći medvjedići (1989.) Autori: Pero Kvešić, Dušan Vukotić, Neven Petričić
4. Čudesna šuma (1986.) Autori: Milan Blažeković, Doro Vlaho Hreljanović
5. Inspektor Maska (1962.) Autori: Boris Kolar, Borivoj Dovniković, Dragutin Vunak, Ivo Vrbanić, Josip Duiella
6. Maxi Cat (1972.) Autor: Zlatko Grgić
7. Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1997.) Autor: Milan Blažeković
