Nakon skoro godinu dana nakon što nas je napustio prečasni Tadija Pranjić, Vinkovci i dalje osjećaju prazninu. Bio je više od župnika jer je bio oslonac, duhovnik, prijatelj. Prema Arhivi Vinkovačkog lista prisjećamo se njegova ređenja iz 1974., kada je služio svoju prvu svetu misu, a zlatni jubilej svećeništva proslavio je upravo ondje gdje je proveo gotovo cijeli svoj vijek, u župi sv. Euzebija i Poliona. Njegovih 50 godina svećeničke službe, od čega 42 u Vinkovcima, obilježeno je tisućama krštenja, vjenčanja, posljednjih oproštaja, ali i nebrojenim riječima nade i ohrabrenja.
Tadija je ostavio neizbrisiv trag, jer je bio župnik koji je braniteljima bio duhovna snaga, onaj koji je bio uz svoj narod i kada su gorjele crkve i kad su se rušili zidovi. U našim sjećanjima i dalje hodimo s njim kroz gradske ulice. Njegova blagost, jednostavnost i vjera u dobro ostaju uz nas. Hvala, prečasni Tadija za svaki osmijeh i svaku riječ utjehe, a zasigurno će Vinkovčanima ostati u molitvi, srcima, ulicama grada koje su ga poznavale kao svoga i koje možda više neće čuti njegov korak, ali će ostati u svakom dobrom djelu koje je potaknuo. Uz brojne svećenike, časne sestre, prijatelje i župljane, slavlje zlatne mise, bilo je puno više od obilježavanja pedeset godina svećeništva. Bila je to zahvala Bogu, ali i puku koji je pratio, slušao i molio, stoji u arhivi Vinkovačkog lista.
