Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci jedina je knjižnica totalno uništena u Domovinskom ratu. Nakon napada agresorskih projektila 1991. godine zgrada je zapaljena do temelja, a s njom i oko 85 tisuća knjiga. Najveći je to bio kulturocid u ratu.
U noći sa 16. na 17. rujna 1991. zapaljivim granatama zapaljena je tadašnja Narodna knjižnica i čitaonica Vinkovci, a bila je jedan od brojnih uništenih objekata u Vinkovcima koji su tada bili pod stalnom paljbom neprijateljske JNA i paravojnih postrojbi. Sve je izgorjelo. Kompletan fond knjižnice s njezinim najvrjednijim djelom, Zavičajnom zbirkom koja je sadržavala obrađene rukopise Josipa Kozarca, Vladimira Kovačića i Joze Ivakića, originalne fotografije i uvećani portreti, pisma i razglednice, originalni zapisnici s Osnivačke skupštine 1875. i svi zapisnici do 1991. s izvješćima o fondu knjiga, pisaći stol Josipa Kozarca s priborom za pisanje i tintarnicom, pepeljara, vazica i stolica, dio biblioteke Joze Ivakića i cjelokupna dokumentacija knjižnice.
U knjižnici je tada radilo osam stručnih djelatnika, domar, čistačica i v.d. ravnateljice koji su, unatoč opasnostima, nastojali na posao dolaziti svaki dan.
„Nas tri smo tu subotu radile jutarnju smjenu. Granatiranja su tih dana postala gotovo cjelodnevna pa sam neke vrijednije knjige s kolegicom pokušala spremiti na sigurno, u jedan željezni ormar. Spremile smo dio knjižnog fonda iz Zavičajne zbirke koja nije bila opsežna, ali je bila iznimno vrijedna za naš kraj. Mislile smo da će taj ormar donekle zaštititi knjige ako padne koja granata. Oko podne smo išle kući, ja sam zaključala knjižnicu, nisam ni slutila da je to bio zadnji put”, priča Dubravka Katić, sada već umirovljena knjižničarka.
Gruvanje ju je zahvatilo na putu kući kada je bosa počela trčati do svojega podruma gdje je već bilo puno susjeda.
Tadašnje Ministarstvo za prosvjetu i kulturu tek je krajem rujna dalo naputke što s vrijednom književnom baštinom, no vinkovačke knjižice tada već nije bilo, a djelatnici su sami spremali ono što su smatrali vrijednim čuvanja. Staroj zgradi iz 18. stoljeća nije bilo potrebno puno da se uruši, a iako su vatrogasci, unatoč granatama koje su padale okolo, dosta brzo izašli na teren gasiti požar, knjižnici nije bilo spasa. Knjižni fond počeo je gorjeti ogromnim plamenom.
Nove prostore knjižnica je dobila gotovo godinu dana poslije, odnosno sredinom 1992.
„Najprije smo dobili dvije male prostorije na korištenje jer je i ova zgrada sadašnje knjižnice bila oštećena. Sami smo ju uređivali, izbacivali iz nje građevinski materijal i čistili. U dječjem odjelu smo čak našli neeksplodiranu granatu. Negdje u gradu našli smo polovnu termo-peć koju nam je vojska donijela u zgradu kako bismo imali grijanje. Naši korisnici su zvali i rekli da bi vratili knjige koje su još prije posudili, neki su nam darovali svoje. Kolega Rade i ja smo išli autom po gradu i sakupljali te knjige. U svibnju 1992. godine nam je grad Beč darovao bibliobus kojega smo selili na par mjesta”, ispričala je Ana Škrlec, također umirovljena knjižničarka koji svoj posao nije napuštala ni u najvećoj opasnosti.
Kroz godine je knjižnični fond obnovljen, a obećana nova zgrada sutra napokon postaje stvarnost. Nakon skučene zgrade koja je dana na korištenje, 21. srpnja 2023. godine djelatnici najstarije ustanove u gradu svoj rad nastavljaju u potpuno novoj, dugo čekanoj zgradi, s fondom od oko 160 tisuća knjiga i šest tisuća multimedijalne građe.
Novi zidovi pričat će neku novu priču, pričat će o našoj nepokolebljivoj ustrajnosti da sačuvamo svoju svijest, kulturu i nacionalnu pripadnost, ali i zauvijek podsjećati na jedno ognjište, gubitak i strah, na snagu koju pisana riječ ima u našim Vinkovcima.
