Jedna od najvećih svjetskih koncertnih atrakcija i prema mnogima jedna od najboljih elektronskih grupa u povijesti, The Prodigy, 30. lipnja 1997. godine objavila je album “The Fat of the Land”.
Prema mnogima je ovo jedan od najboljih, ako ne i najbolji album Prodigyja na kojem se po prvi put pojavljuje s vokalom Keith Flint (prije je bio samo plesač), koji je sve do danas redovni član benda i bez kojega ovu grupu ne možemo ni zamisliti. Glavna okosnica i osnivač benda je Liam Howlett koji je bio i producent ovog albuma, dok je Maxim Reality radio na dvije, a Keith na četiri pjesme.
Album je objavljen za XL Recordings, dok je u Americi izašao 1. srpnja iste godine za Maverick Records. Do 2012. godine album je prodan u više od 10 milijuna kopija širom svijeta i ima Grammy nominaciju. Za to vrijeme ovo je bio revolucionaran, ali i eksplicitan album koji baš nije svuda odobravan. Liam je htio napraviti revoluciju u glazbi i to mu je uspjelo jer osim elektronike u pjesmama se može čuti i rock glazba koja je uz kombinaciju Keithovog glasa zvučala moćno i osvajajuće.
Tada je Prodigy uspio napraviti nešto što rijetkima i danas uspijeva, debitirao je na Billboardovoj listi 200 najboljih albuma, što je pošlo za rukom samo još osam glazbenika/bendova iz Velike Britanije. Ovo je bila jedna od najbrže prodavanih ploča u Velikoj Britaniji i deset puta je ostvario platinastu nakladu.
Toliko su popularni bili da su ih drugi tražili da im produciraju pjesme, poput Madonne, U2 i Davida Bowieja koji je rekao kako su oni utjecali na njega za album “Earthling”. No, ipak nisu htjeli surađivati s njima, pogotovo s Madonnom, iako su službeno pozvani na suradnju.
Postoji još jedna zanimljiva činjenica oko ovog albuma. Naime, “Fat of the Land” je ušao u Guinnesovu knjigu rekorda 1999. godine za najbrže prodavani UK album što je također veliko priznanje bilo za tadašnju dance glazbu.
No bilo je tu i kontroverza, poput pjesme “Smack My Bitch Up” za koju su članovi tvrdili da je krivo interpretirana od strane javnosti i da ne potiče nasilje nad ženama. Bilo je čak i nesuglasica između njih i Beastie Boysa. Na festivalu u Readingu 1998. Beastie Boysi su ih zamolili da ne odsviraju pjesmu, a čak su ih htjeli i izbaciti s festivala jer navodno su rekli kako nije smiješno kada se ti stihovi izvode, a poznato je da netko svakih 20 minuta u Americi ubije jednu ženu.
Vratimo se albumu koji je osim spomenute imao još dva singla, “Breathe” i “Firestarter”, potonji je u Britaniji bio na broju jedan, a drugi na mjestu niže. U Americi su kao i “Smack My Bitch Up” imali slabije rezultate, ali opet u među top 20. Osim spomenutih veliki uspjeh tijekom karijere s ovog albuma imale su i “Funky Shit”, “Mindfield” koja je korištena u filmu “Matrix”, te “Diesel Power”. Zanimljivo je kako je na pjesmo “No Man Army” sudjelovao i gitarist Rage Against The Machinea, Audioslavea, a danas i Prophets of Ragea – Tom Morello.
I dan danas ovaj album se smatra jednim od najboljih ostvarenja u povijesti dance glazbe. Česti su gost našeg područja, nekoliko puta su bili u Hrvatskoj, a najviše su svirali u Srbiji gdje su prije nekoliko godina i održali svoj vlastiti Warriors Dance Festival.
Dolazili oni nama u regiju još puno puta. Rado ćemo ih dočekati. Long live The Prodigy! [music-box.hr]
Izdavač: XL Recordings 1997/2012.
