U samom srcu Vinkovaca, nalazi se radionica koja svakodnevno svjedoči snazi jedne obitelji, upornosti i ljubavi prema tiskarskom zanatu. Zebra, obrt koji već gotovo četiri desetljeća spaja tradiciju, povjerenje i preciznost zajedničkog stvaranja, osnovana je u Nuštru 1987. godine kao vizija jednog oca i njegove želje da ostavi nešto vrijedno budućim generacijama.
Pokojni osnivač obrta Julije Grebenc, tada je s partnerom započeo posao u malenom prostoru, dok su djeca još bila na fakultetu. Ni čitavo desetljeće potom, njegov rad i viziju preuzimaju mlađi – djeca, zet, snaha i rodbina. Tako se i Silvija Benčević s bratom Ivicom, suprugom Željkom te sestričnom Katicom i njenim mužem Ivanom Knezom, uključila u posao pokazujući koliko je jaka nit koja spaja obitelj i posao. Poslovni početci bili su skromni – stan od 36 kvadrata bio je i dom i radnja. No uskoro su ratne godine sve prekinule. Požar u nuštarskoj radioni 2. listopada 1991. godine progutao je sve, ali nije uspio uništiti volju da se krene ispočetka. Silvija se prisjeća kako su iz pepela ponovno gradili – najprije u garaži kod rodbine, a od 1994. godine Zebra ima svoj stalni dom u Vinkovcima.
Tisk’o ti ja u Zebri jedna je od najpoznatijih poslijeratnih radijskih reklama po kojoj su se svrstali u prepoznatljiv dio vinkovačkog humora. Danas, Zebra zapošljava 19 ljudi i ponosno nosi oznaku „Obrt s tradicijom”. Riječ je o mjestu gdje se knjige ponovno rađaju – uvezuju se diplomski radovi, restauriraju stare knjige, katastarske evidencije, sudski registri. Sve ručno, sve s velikom pažnjom, znanjem i iskustvom.
Radionica surađuje s brojnim ustanovama, od Državnog arhiva u Vukovaru, Općinskog suda i Grada Vinkovaca do županijskih ureda, škola i knjižnica. Kroz desetljeća, Zebra se prilagođavala tržištu i tehnološkim promjenama. A kako je dobila ima? Na početku, izrađivali su kompjuterske obrasce na specifičnom mint papiru, koji je je izgledao kao „zebra” te otud i inspiracija za naziv tiskare.
Danas se ipak više bave knjigama, dizajnom i digitalnom pripremom, uz podršku Snježane Grebenc, snahe i IT stručnjakinje u obitelji, koja vodi vlastitu tvrtku, ali usko surađuje sa Zebrom. Silvija iskreno priznaje da nijedno od djece neće preuzeti obrt. Svako od njih pronašlo je svoj put, izvan ove radionice.
„Mislim da je to i zanat koji izumire”, kaže tiho, uz osjećaj realnosti. Ipak, ponosno ističe kako se svih ovih godina nitko nije posvađao, nije otišao – obitelj je ostala na okupu, i u poslu i u životu. „Drago mi je da su svi ti ljudi ostali s nama sve ove godine”, dodaje. Njihove restauracije često znače očuvanje kulturnog i povijesnog nasljeđa, uvezuju monografije, zbornike, godišnjake Matice hrvatske, dokumentiraju obljetnice i uspomene lokalnih udruga i sportskih klubova. Iako skromni, djelatnici Zebre čuvaju tihu baštinu Slavonije. Njihove ruke, koje znaju kako uvezati knjigu, očistiti staru stranicu i udahnuti novi život papiru kojeg većina smatrala izgubljenim, svakodnevno ispisuju priču o nasljeđu, upornosti, zajedništvu i ponosu.
