Svjetlana Mlivić, vlasnica Obiteljskog doma za starije i nemoćne “Eva”, voljela bi pronaći neku svoju Evu i na taj način zahvaliti svojoj baki što ju je odgojila. Naime, na društvenim mrežama objavila je zanimljiv apel kojemu je cilj ništa drugo nego osigurati nekome ljubav i toplinu, pružiti dom baki s ovim imenom koja nema uvjete za dostojanstven život.
Ako poznajete baku po imenu Eva, a da živi u lošim uvjetima i da se o njoj nema tko brinuti, javite se u Dom koji će ju primiti i besplatno se brinuti o njoj, nije bitno odakle je – kaže vlasnica Svjetlana čiju objavu prenosimo u cijelosti:
“Dragi moji prijatelji,poznanici,posjetitelji…
U mome životu i sve ono što ja jesam zasluga je jedne žene po imenu Eva. Rođena Crnković, 18.05.1919. godine u Otoku gdje je 2001. i sahranjena. Kao djevojčicu od 2 godine majka ju je ostavila na kolodvoru u Beogradu, pokupila ju je romska obitelj s kojima je živjela četiri godine i uvijek je govorila da su to najljepše godine njezinog djetinjstva i da je nitko nije pružio toliko ljubavi kao oni.
Jednoga dana zaustavili su ih žandari koji su mislili da je ukradena i odveli su ju u dom za nezbrinutu djecu u Vinkovcima. Tamo je ostala dok se nije udala za moga didu. Rodila je 4 djece, puno je radila i uvijek se trudila da i žensku unučad nauči kuhati, kopati, praviti zimnice, prati crijeva, heklati, vesti, mjesiti, saditi bašću… Govorila je: “Kome treba žena traljavih ruku”.
Bila je najbrižnija i najbolja baka na svijetu, svima nam je stizala ugoditi, ni danas ne znam kako. Nikad legli u hladan krevet da nije toplim crijepom ugrijan, nikad ustali da smederevac ne pucketa, da mlijeko nije doneseno i kruh već ne miriše. Bila je brižna majka, dobra supruga koja je uvijek u poslu gledala da je uz didu pa i kad su teški poslovi u pitanju, baka koja je uvijek našla vremena sašiti koju haljinicu rukom za moje lutke.
Teško sam prihvatila njezinu smrt. Iako okružena obitelji i svojom vlastitom djecom, bila sam prazna. Iz razloga jer je zadnje dane provela u krevetu, odlučila sam se za posao koji radim. Na žalost, kada radiš za druge nemaš pravo glasa, a ja sam takva da u svakoj baki vidim svoju Evu i ne želim da im išta fali. S godinama, odlučila sam otvoriti dom s imenom moje bake, dom u kojemu će svi biti voljeni kao što je bila Ona voljena.
Mislim da sam svojim radom opravdala njezino ime koje dom nosi i da, ako od nekud vidi, ponosi se sa mnom. Isto se nadam da sam opravdala i povjerenje svih vas koji ste mi do sad dali svoje najmilije na čuvanje.
Do sada nisam imala mogućnosti ispuniti si želju jer smo mali dom. Čekamo otvorenje još jednog objekta pa istog razloga i ova objava. Sve vas molim ako poznajete baku po imenu Eva, a da živi u lošim uvjetima, da se o njoj nema tko brinuti, nije bitno ni da je iz naše županije, rado bi ju primili u naš dom i brinuli se besplatno o njoj.
MOLIM VAS DJELITE OBJAVU I POMOZITE MI DA ISPUNIM SVOJU ZELJU I PRUZIM DOM NEKOJ BAKI S ISTIM IMENOM KOJA NEMA UVJETE ZA DOSTOJANSTVEN ŽIVOT!”
