Prošle godine građani Hrvatske su imali čak 16,9 milijuna dana bolovanja.
Stopa bolovanja porasla je prošle godine u četiri slavonske županije, među kojima je i Vukovarsko-srijemska. Ukupna je stopa privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja, od siječnja do prosinca 2018., u odnosu prema istom razdoblju prethodne godine, u porastu te iznosi 3,46, a u 2017. godini bila je 3,28, doznajemo iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Ukupan broj dana privremene nesposobnosti za rad veći je 8,61 posto i iznosi 16,942.139.
Prosječno dnevno izostaje 54.128 zaposlenika, od kojih 26.725 na teret poslodavca, a 27.403 zaposlenika na teret HZZO-a. Raste stopa bolovanja i u Slavoniji. U Regionalnom uredu HZZO-a Osijek bila je 3,05, a godinu prije 2,84. U Područnoj službi Slavonski Brod u 2018. bila je 2,83 posto, a prethodne godine 2,67. U Područnoj službi Požega prošle godine stopa bolovanja iznosila je 2,82, a u 2017. bila je 2,79.
Područna služba HZZO-a Vinkovci lani je zabilježila stopu bolovanja 2,90, a godinu prije 2,66. Snižavanje stope bolovanja u Slavoniji zabilježeno je jedino na području Virovitice. Naime, ondje je stopa bolovanja lani iznosila 2,47, a godinu prije 2,63. U usporedbi s drugim dijelovima Hrvatske, u Slavoniji je stopa bolovanja nešto niža, primjerice stopa u Regionalnom uredu HZZO-a u Zagrebu je 3,96, u Regionalnom uredu u Splitu 3,46, a u Regionalnom uredu u Rijeci 3,68 – kažu iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
Prevedeno u dane bolovanja to znači da je u Slavoniji zabilježeno ukupno 2,212.610 dana da su radnici bili privremeno nesposobni za rad. Samo na području Područne službe Vinkovaca čak 456.054 dana, a u Područnoj službi Virovitica – 193.695. Prva tri razloga bolovanja, kako u cijeloj Hrvatskoj tako i u Slavoniji, bolesti su intervertebralnih diskova i ostale dorzopatije, odnosno bolovi u leđima i bolesti kralježnice, potom prijelomi i ostale bolesti mišićno-koštanog sustava.
“Predlažemo već godinama da se nakon određenog trajanja bolovanja pacijente uputi timu koji čine stručnjak za liječenje osnovne bolesti, zbog koje je utvrđena privremena nesposobnost za rad, i ovlašteni doktor HZZO-a, te da zajednički predlože i organiziraju žurne dijagnostičke i terapijske postupke. Napominjemo da je u pojedinim razdobljima viša stopa bolovanja jednostavno neizbježna.
Tako je, primjerice, u vrijeme epidemije respiratornih i gastrointestinalnih bolesti, koje dolaze s prvim danima rujna i povratkom djece u škole”, ističu iz Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KOHOM-a).
Trajanje bolovanja ovisi o stanju pacijenta, dužina bolovanja pojedinog pacijenta trebala bi biti određena njegovim zdravstvenim stanjem i radnom sposobnošću, koja ovisi i o zahtjevima pojedinog radnog mjesta.
“Problemi s kojima se susreću svi pacijenti jest nefunkcioniranje zdravstvenog sustava, nemogućnost da u razumnom razdoblju dođu na red za potrebnu pretragu, pregled konzilijarnog liječnika ili rehabilitaciju. S druge strane, vrlo često postoje pritisci od poslodavaca da se pacijent koji nije ozdravio ili nije potpuno rehabilitiran vrati na posao, iako to u konačnici može značiti još veće oštećenje zdravlja i dužu radnu nesposobnost. Liječnici obiteljske medicine prije svega su liječnici svojim pacijentima i nije na nama da dokazujemo zloupotrebljava li netko bolovanje ili ne. Naša je primarna zadaća briga o zdravlju pacijenata”, dodaju iz Izvršnog odbora KOHOM-a.
Obiteljski liječnici objašnjavaju da nadzor nad korištenjem privremene nesposobnosti osiguranika, odnosno utvrđivanje postojanja medicinskih indikacija ili drugih razloga za privremenu nesposobnost za rad, obavlja HZZO. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju kaže da nadzor nad korištenjem privremene nesposobnosti obuhvaća kontrolu u ordinaciji izabranog doktora te neposrednu kontrolu u ili izvan ordinacije izabranog doktora, uključujući i kućne posjete.
“U većini zapadnih zemalja, s kojima se u mnogo čemu uspoređujemo, postoji mogućnost da zaposlenik godišnje do sedam dana koristi tzv. dopust za bolest, bez odlaska liječniku. Obiteljski su liječnici više puta tražili da se takva mogućnost i u Hrvatskoj riješi zakonom jer bi donijela višestruke koristi – od smanjenja opterećenja zdravstvenih radnika do snižavanja stope bolovanja. Odbijanjem da se to i učini pokazuje se koliko je zakonodavcima u interesu da se i u našoj zemlji olakša i pacijentima i zdravstvenim djelatnicima te postignu uštede i uvede red”, ističu iz strukovne udruga liječnika praktičara opće/obiteljske medicine.
