Album je prvi put izašao krajem 1996. za jednokratno oformljenu etiketu Izabela Records vlasnika, menagera i ‘mecene’ projekta Encijana Mršića, te je odmah nakon objavljivanja podigao veliku prašinu, kako u riječkim, tako i u hrvatskim glazbenim krugovima.
Kritika i publika su ‘preživjeli’ šok podijeljenih reakcija, od oduševljenja netipičnom downtempo pjesmaricom na albumu, do ‘pljuvanja’ projekta koji i nije imao previše dodirnih točaka sa Lauferima.
Kako god, Urban je napravio odlučujući korak odvajanja od benda najavljujući negdje ‘da se radi o samostalnom albumu i da je Laufer trenutno na ledu’, a negdje da se ipak radi o počeku samostalne karijere. Čak i iz današnje perspektive izjave zvuče zanimljivo, posebice nakon nedavnih ‘ukazanja’ grupe na 25-tom jubilarnom Ri-rocku te na trećem Fiju briju koncertu.
‘Otrovna kiša’ vjerojatno najbolje Urbanovo djelo do sada s čim se mnogi slažu, veliki je Urbanov input vlastitih stvaralački i producentskih resursa nauštrb nekadašnjeg grupnog rada, šah-mat’ potez odvajanja i astronautsko upućivanje u imaginarni emotivni svemir iznio je na vidjelo sve njegove autorske kvalitete pojačan jakim glazbenim backgroundom tadašnje ‘četvorke’ (Roland Fraisais – gitara, Vedran Križan – klavijature, Ljubomir Silić – bas i Marko Bradaschia – bubnjevi).
Kvalitetna suradnja s vrsnim instrumentalistima, posebice Križan (prvi u Rijeci počeo upotrebljavati nekonvencionalne, mada moderne, midi zvukove klavijatura) i Fraisais (neopterećen, gotovo anti-gitaristički pristup jednom, pa posve bazičnom, rock instrumentu) urodila je ‘svemirskim’ feelingom koji prožima cijelu ploču. Cjelokupnu sliku je vrsno producentski nadogradio Dragan Lukić pomno infiltrirajući magične sampleove Petera Gabriela i Ryuichija Sakamota uz pomoć ‘pionirskih’ samplera i PC sprava.
Koncertno ‘Otrovna kiša’ pak nije ostavila značajnijeg traga. Zbog mnoštva nezahvalnih okolnosti bend nije ostao na okupu (tek se na snimanje ploče ‘Žena dijete’ u Splitu vraća Bradaschia) tako da su mnogi ostali uskraćeni za ‘face to face’ doživljaj albuma. Čini se da je možda baš zbog izostanka živog suočavanja s tadašnjim Urbanom mnogo poklonika glazbenog rada popularnog Riječanina često vrtjela CD iznova se prepuštajući nekonvencionalnom instrumentariju (violina, sintetski loopovi, schratchevi itd.) i, najvažnijem, – odličnim pjesmama. Obzirom na malu nakladu izdanja i nemušto odrađenu promociju, informacija o odličnom ali teško nabavljivom albumu prenosila se doslovno od uha do uha stvarajući tako mini-legendu koja je pripremila teren za ‘Žena dijete’ i sve ono što je, sasvim zasluženo, Urban dobio (nagrade, priznanja, statuse, mnogobrojne koncerte, milost i potporu diskografa, stalan prateći bend koji je vremenom prestao biti samo prateći i postao bend u punom smislu te riječi…).
Puno je vremena prošlo od te davne 1996. godine i upravo je reizdanje ‘Otrovne kiše’ iz 2005. godine pokazalo kako je, kada je riječ o vrhunskim glazbenim ostvarenjima, faktor prolaznosti uistinu nedostatan da izbriše ili umanji značaj, snagu i veličinu djela. ‘Robot’, ‘Nebo’, ‘Astronaut’, ‘Nuclear baby’, ‘Ocean’, ‘Otrovna kiša’ i ‘Mravi’ su naslovi pjesama koji vjerojatno puno više govore negoli bilo koja glazbena kritika. ‘Otrovna kiša’ definitivno je jedan album iz 90-tih kojega bi se jednostavno morali imati u svojoj fonoteci. Ugodan let. [Robert Paulić, rirok.com, 2006.]
Izdavač: Izabela Records / Dancing Bear, 1996/2005.
Popis pjesama: 1. Otrovna kiša / 2. Nebo / 3. Astronaut / 4. XTC / 5. Mravi / 6. Polarna / 7. Ocean / 8. Robot / 9. Nuclear Baby / 10. Kralj pola srca / 11. Previše / 12. Otrovna kiša (instrumental)
