Uskrsni ponedjeljak, iz svakodnevne perspektive, mnogima predstavlja još jedan neradni dan i nastavak blagdanskog odmora, no u kršćanskoj tradiciji ovaj događaj nosi veće značenje. Riječ je o danu nakon Kristova uskrsnuća kada se vjernici prisjećaju susreta uskrslog Isusa s dvojicom učenika na putu u Emaus. Događaj je to koji simbolizira Božju blizinu i prisutnost u svakodnevnom životu.
Prema Evanđelju po Luki, potreseni Isusovom mukom i smrću dvojica učenika napuštaju Jeruzalem, a na putu prema Emausu, mjestu udaljenom oko 11 kilometara od grada, pridružuje im se nepoznati suputnik Isus kojeg u početku ne prepoznaju. Razgovaraju s Isusom o nedavnim događajima, njihovim nadanjima i razočarenjima, dok im Isus tumači pisma i smisao svega što se dogodilo.
Učenici ga prepoznaju tek za večerom u trenutku kada lomi kruh te tada Isus nestaje, a učenici svjedoče kako im je “srce gorjelo” dok im je Isus govorio putem. Odmah se vraćaju u Jeruzalem kako bi ostalim učenicima prenijeli vijest o susretu.
Ovaj događaj naglašava poruku uskrsnog ponedjeljka kako Bog nije udaljen već je prisutan u ljudskom životu često i onda kada ga ne prepoznajemo. Uskrsno vrijeme koje traje 50 dana sve do blagdana Duhova obilježeno je radošću što se simbolično izražava i kroz bijeli ili zlatno liturgijsko ruho.
