I na pravoslavnom groblju nalazi se određeni broj spomen obilježja umjetničkih i estetskih vrijednosti i povijesnog značaja obzirom da su postavljeni značajnijim Vinkovčanima pravoslavne vjere.
Pravoslavno groblje nalazi se u Ulici bana Jelačića, smješteno na uzvisini istočno od nekadašnjeg potoka Ervenice. Nastalo je u 18. stoljeću. Na starom planu ucrtano je još 1798. godine.
Groblje se sastoji od 5 polja. Ima tri glavne staze i nepravilnog je tlorisa. Broj grobnih mjesta iznosi 896. Površina groblja je 9881 m². U njemu se nalazi oko 840 kamenih spomenika, dok su preostala grobna mjesta označena križevima.
Najveći broj grobova označen je križevima, nekoliko muslimanskim polumjesecom, a jedan dio petokrakom zvijezdom. Na većini spomenika tekstovi su napisani ćiriličnim (oko 700), a na manjem broju latiničnim pismom (oko 200). Pravoslavno groblje bilo je u funkciji do 1991. godine kada više nije bilo mjesta za njegovo širenje odnosno otvaranje novih grobnih mjesta.
Danas se više ne koristi osim kod slučajeva gdje postoje obiteljske grobnice. Mrtvačnica je porušena. Nadsvođeni ulaz zidan crvenom opekom i vrata od kovanog željeza skoro su u potpunosti uništeni. Uništena je i vanjska ograda te su znatno oštećene i široke stepenice koje vode od ulaznih vrata.
Tijekom Domovinskog rata znatan je broj spomenika i grobnica prigodom topničkih napada, a dijelom i vandalizma oštećen. Manji broj je obnovljen.
Nadgrobne ploče s oko 30-ak grobnica u prvih nekoliko redova od ulaza su porušene i teško su čitljive. Tekstovi na najvećem broju najstarijih nadgrobnih spomenika, uglavnom od ružičastog šikloškog i bijelog kamena, teško su čitljivi i gotovo obrisani zbog utjecaja atmosferilija. Najstariji nadgrobni spomenici datiraju iz 1840. i 1850. godine. Većina spomenika od sivog ili crnog mramora u obliku obeliska i nekoliko grobnica imućnijih srpskih i cincarskih obitelji relativno je u dobrom stanju, no niti jedan od njih nije zaštićen unatoč umjetničkoj i stilskoj vrijednosti te povijesnom značaju imajući u vidu da su tu pokopani neki ugledni i značajni Vinkovčani pravoslavne vjere koji su bili austrijski vojni časnici, državni sudbeni činovnici, poznati trgovci, obrtnici, poduzetnici, odvjetnici, učitelji, profesori, veleposjednici, svećenici i liječnici koji su u proteklim stoljećima u gospodarskom, društvenom i kulturnom životu Vinkovaca imali važnu ulogu.
U najznačajnije spadaju pojedinci iz obitelji: Bekić, Bosnić, Čobanić, Dabović, Dragojlović, Dubajić, Gazibara, Georgević, Grubić, Grujić, Isajlović, Ivošević, Janjanin, Janković, Jovanović, Kratković, Konstantinović, Lazarević, Mandrović, Milanković, Milutinović, Mitrović, Masala, Paunović, Petrović, Rakić, Stanisavljević, Stanišić, Stojanović, Šuša, Šušić, Trenković i Vitos.
U doba Vojne granice visoku vojnu naobrazbu i napredak u vojnoj karijeri te visoke časničke činove ostvarilo je nekoliko pojedinaca koji su sahranjeni na ovom groblju. Đuro Bekić († 1894.), bio je domobranski satnik nositelj srebrne medalje za hrabrost, ratne medalje i častničkog krsta. Od značajnijih vojnih časnika ovdje se nalaze spomen obilježja podignuta krajem 19. i početkom 20. stoljeća generalu Dragojloviću, pukovniku Stanisavljeviću, c. kr. kapetanu Simeonu Grubiću, kr. majoru Konstantinu Jankoviću († 1903.), c.kr. natporučniku Stevi pl. Vitosu (1840. – † 1870.) i nekima drugima nižega ranga.
Imućniji vinkovački Srbi kao i Nijemci, Židovi i Hrvati školovali su svoju djecu u Pešti, Beču, Pragu, Zagrebu i drugdje. Po svršetku studija neki su se vratili u Vinkovce i radili kao liječnici, odvjetnici, državni činovnici i tu okončali svoj radni i životni vijek.
Jedan od prvih liječnika bio je Aleksander pl. Vitos (1838. – 1896.) c. k. pukovnijski liječnik koji je djelovao u drugoj polovici 19. stoljeća.
Iz poznate obitelji Georgević, podrijetlom cincarske obitelji koja se sredinom 18. stoljeća u Vinkovce doselila iz Šipskog kod Korče, a kasnije izjašnjavala kao Srbi, studij medicine završili su Petar, njegov sin Jovan, Vinkovčanima poznati dr. Joco i njegov sin Stevan. Uz njih poznati vinkovački liječnici bili su dr. Vukašin Masala, Luka Kratković i drugi.
Stariji Vinkovčani, ali i stanovnici okolnih sela još uvijek se sjećaju poznatog vinkovačkog liječnika, dr. Jovana Georgević, znanog doktora Joce. Uz bavljenje medicinom proučavao je i objavljivao članke i studije vezane za povijest Vinkovaca i okolice. Bio je izvrstan šahista koji je u Vinkovce dovodio šahovsku kremu bivše države i svjetskog šahovskog prvaka Aljehina. Bio je vrlo dobar tenisač jedan od utemeljitelja vinkovačkog teniskog kluba, također jedan od utemeljitelja nogometnog kluba Cibalia i jedan od njezinih prvih igrača. Kada se prestao aktivno baviti sportom bio je skoro dva desetljeća član uprave, a čak tri desetljeća Cibalijin klupski liječnik. Stanovnici Vinkovaca i okolice pamte ga i po tome što je jedan dan u tjednu besplatno primao i liječio bolesnike slabijeg imovinskog stanja.
Nekolicina poznatih vinkovačkih odvjetnika koji su u znatnoj mjeri bili uključeni u društveno-politički i kulturni život Vinkovaca krajem 19. i u 20. stoljeću bili su Paja Stanišić jedno vrijeme i gradski načelnik, Đorđe Stefanović (1850. – 1917.), Paja Janjanin (1891. – 1972.), Branislav Mandrović (1905.- 1956.) te sudac općinskog suda Đorđe Janković.
Isajlović Vaso (1859.- 193?.) i Milanković Vukašin (1849.- 1914.) obnašali su funkciju velikog župana.
Tu su i nadgrobni spomenici vinkovačkog paroha Marka Jankovića (1812. – 1887.) i protojereja, stavrofora Konstantina Šušića (1884. – 1978.) poštovanog ne samo od strane pravoslavnih već i drugih vjernika i svećenika u Vinkovcima. Na groblju se nalazi i spomen obilježje žrtvama koji su stradale za vrijeme II. svjetskog rata.
Najljepše nadgrobne spomenike okružene kovanom željeznom ogradom, koji su danas u derutnom stanju, podignuli su imućni vinkovački veleposjednici i poduzetnici Paunovići, Veselinovići, Lazarevići te trgovci Jankovići, Popovići, Stojanovići, Dabovići, obrtnici Gazibara, Konstantinovići, Trenkovići i drugi.
Kao i na gradskom, odnosno katoličkom i židovskom vinkovačkom groblju među autorima i izvođačima spomenika klesarskih radionica pojavljuju se Osječani: Hendrich, Ed. Hauzer, Fr. Reder te Vinkovčani St. Auman, Dinon i Rostaš.
Ostalih groblja više nema, uklonjena su, a njihov prostor uređen na drukčiji način.
Za građane evangeličke vjere, koji su u znatnom broju živjeli u Zvonarskoj ulici, groblje se nalazilo u sjeveroistočnom dijelu grada današnja Ulica hrvatskih kraljeva, između kućnih brojeva 74 i 76 i ulica Fra Didaka Buntića i Ul. Ljudevita Posavskog.
Groblje je nastalo poslije useljavanja prvih Nijemaca evangelika oko 1820. g., a uklonjeno je sedamdesetih godina 20. stoljeća pri čemu su samo neki pokojnici ekshumirani. Sada je to park s dječjim igralištem.
Centralno groblje bilo je osnovano je 1926. g. na kraju Ulice bana Jelačića, sa sjeverne strane uz željezničku prugi Vinkovci – Brčko. Desetljećima se nije koristilo i bilo je vrlo zapušteno. Groblje je uklonjeno, a površina prenamijenjena. Služilo je za ukapanje siromašnih, osoba bez utvrđenoga identiteta, osoba koje su počinile samoubojstvo te pripadnika raznih vjerskih sekti.
