U velikoj županijskoj vijećnici u Vinkovcima je održano predstavljanje knjiga hrvatskog novinara, publicista i voditelja Tihomira Dujmovića pod nazivom „Hrvatske povijesne istine 1 i 2” koje su nastale kao rezultat Dujmićevog višegodišnjeg istraživačkog rada i razgovora s brojnim povjesničarima i svjedocima vremena. Ukupno je napisao 14 knjiga povijesne tematike, a predstavljene knjige „Hrvatske povijesne istine” nastale su na temelju emisija koje je radio.
Za svoje večeras predstavljene knjige reći će da su to teme o kojima se manje govori, površno ili se pak o svemu šuti. Prvi dio bavi se stradanjima Hrvata u razdoblju od 1945. do 1990., a drugi dio analizira povijesni kontekst od 1990. do danas. Jedan od njemu zanimljivijih i važnijih razgovora je onaj s povjesničarom Marijem Jarebom s kojim je razgovarao na temu rapalskog i rimskog sporazuma iz 1920. odnosno 1924. iz kojih, kako kaže, nedvosmisleno proizlazi da sporazumom Italije i Jugoslavije Istra, Kvarner, Grad Zadar i svi otoci 1920. godine pripadaju Italiji. „Onu laž koju ste čuli 2 milijuna puta o tome da je Hrvatska država u 2. Svjetskom ratu prodala spomenute dijelove je povijesna laž i Jareb detaljno objašnjava što je potpisano u rimskim, a što u rapalskim sporazumima i kako je sve to skupa izgledalo. O tome u RH nema ozbiljnije studije, ni razgovora, od toga se bježi i tome se pristupa na temelju starih komunističkih istina. Oni su to utvrdili, nitko to ne dira, povjesničarska struka piše knjige o tome, ali one ostaju na policama njihovih institucija, ne završavaju u udžbenicima povijesti i još manje u edukativnim emisijama na televiziji”, govori Dujmović i dodaje kako se tako multiplicira stara laž, a umiruje savjest novog društva.
Za svoje knjige kaže kako sadržajem pripadaju hrvatskoj povijesti i da se tako povijest odvila, no Hrvati nemaju udžbenike koji o tome govore, a kaže kako će se jednoga dana morati i to dogoditi. I kao primjer navodi kako je slovenska akademija prije 4 godine utvrdila da je na području Slovenije ubijeno između 150 i 200 tisuća Hrvata te da je po tom podatku to najveće groblje Hrvata u povijesti. „Naša djeca o tome ne znaju ništa. Cijeli svijet zna o japanskim žrtvama nakon udara atomskih bombi, a broj ubijenih u Japanu identičan je broju ubijenih Hrvata u Sloveniji. O hrvatskim žrtvama ne zna nitko ništa i to je ta hrvatska priča koje ove dvije knjige pokušavaju raščistiti”, poručio je za kraj autor knjiga „Hrvatske povijesne istine 1 i 2”.
