Nije rijetkost čuti kako iz Vinkovaca možemo otići, ali Vinkovci iz nas nikada. U bijeli svijet otišlo je dosta naših sumještana, ali nije tajna kako se sve više njih i vraća ili bar ima skrivenu želju za time.
Almir Zoletić, Vinkovčanin sa sarajevskom adresom i naglaskom, mladi filmski i kazališni redatelj rođen na prijelazu u novo tisućljeće, svome rodnom gradu vraća sve ono što je kroz svoje odrastanje dobio od njega. Ovoga valentinovskog vikenda u njegovoj režiji Vinkovčani imaju priliku vidjeti novu kazališnu predstavu našega Gradskog kazališta „Joza Ivakić“ u čak tri termina: petak, subotu i nedjelju u 20 sati. „Bili smo…“ je adaptacija dramskog teksta Skylight britanskog autora Davida Harea koji, kako kažu, donosi priču o ljubavi, bolnom gubitku i suočavanju s prošlošću.
Ovaj jednostavan mladić s Lapovaca zaljubljen u umjetnost pa je još kao školarac i član benda krenuo u glazbenom smjeru. S ruksakom na leđima koji mu je i danas zaštitni znak, uz njega je bio i fotoaprat. I samo tako, svoj život usmjerio je ovoj scenskoj umjetnosti.
Iako u svojoj dosadašnjoj karijeri više naginje filmu, “krivnju” za ovaj izlet na kazališne daske preuzima Vladimir Andrić, ravnatelj Gradskog kazališta. Na njegov poziv, vjeru, ali i pročitan tekst, Almir je prihvatio suradnju i upustio se ovu avanturu. S druge stane, satisfakciju je dobio i Andrić koji pokušava vratiti ovog redatelja u svoj grad. Hoće li uspjeti u tome naumu i hoće li Almir ovdje izgraditi ono što je našao u gradu ispod Trebevića gdje se nalazi sam vrh filmskog i kazališnog svijeta ovoga područja, ostaje vidjeti.
„Kada sam došao u Sarajevo, upoznao sam cijeli jedan novi svijet u kojem bilo koju priču i sve ono što se nakuplja unutar osobe, događaji, atmosfere, kuće možeš prenijeti na film“, kaže ovaj nekadašnji student Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Živeći u tome gradu, ima priliku raditi i učiti od ponajboljih filmskih imena. Kroz svoje studiranje prošao je niz projekata i kroz uspjehe shvatio je da njegov put film. Mogućnost igranja filmskom montažom je ono što ga privlači jer kroz nju dodatno gradi likove, naglašava njihove osjećaje, karakter i ostalo. Uz čašicu razgovora s njim u “starom” pubu kao najdražoj vinkovačkoj lokaciji, očito je kako konstantno crpi inspiraciju u ljudima oko sebe, njihovim odnosima, događajima, dragim mjestima. U njegovoj glavi naočigled stvaraju se nove scene, novi filmovi.
Posebno je ponosan na svoj kratkometražni dokumentarni film „Bjelko“ koji je dobio nagradu za najbolji BH studentski film na Sarajevo film festivalu te na jednom marokanskom festivalu. Vrlo je spontan i ima moć povezati se s pastirom, junakom filma, i njegovim ovcama koje mu znače obitelj na emocionalnoj razini.
Svojim studentima voli reći kako je film u suštini kao bosanski ćilim koji stara baka malo pomalo satka kako bi bio savršen, a za to joj je potrebno vrijeme. „On je satkan i šaren od različitih niti. Ako jednu nit pogriješiš, moraš mijenjati cijeli motiv“, dodaje. Uistinu voli svoj posao i priliku koju mu je dao, a to je da nemoguće pobjeći da likove i scene povezuje s osobama i događajima koje poznaje.
Ovaj redatelj nije ni sanjao kako će u predstavi koju će režirati glumiti Dragan Despot, glumac sa zavidnom karijerom, ali i, kako kaže Almir, ogroman čovjek. Ali ostao je i oduševljen angažmanom svih kazališnih djelatnika, ali i prihvaćanju njega kao novog člana tima. Nikako ne treba zaboraviti niti Mateu Marušić i Vedrana Dakića koji čine ostatak glumačke postave. “Ja se s likovima ovog dramskog teksta družim već šest mjeseci. S njima se budim, s njima i liježem što je uistinu predivno. Vežemo se za njih i ne možemo pobjeći od njih. Umjetnost je neka vrsta bijega od realnosti pa svoje likove mogu oblikovati po svome. Nisam vjerovao da postoji posao gdje se sretan budiš i sretan legneš”, kaže Zoletić.
Da je ovo tek početak suradnje, svjedoči kako će uskoro realizirati i plan o snimanju kratkometražnog filma. Tema je, simbolično, povratak u Vinkovce, rodni grad. Iako je je na scenariju počeo raditi prije dvije godine, na kraju ga je završio u gotovo tri sata. Već je pokupio dobre kritike stručnjaka, ali i financijska sredstva na fondovima koja će mu omogućiti snimanje već ovoga ljeta u gradu i okolici. Bit će to svojevrsna oda mjestu iz kojeg je potekao i čiju dušu nosi u sebi. „Ovaj grad ima čudnu energiju, neku auru koja vlada iznad njega, a to je da ako imalo imaš volje graditi u bilo kojem smjeru, uspjet ćeš. Ako ovdje kreneš i vjeruješ u to, i s malo ćeš napraviti puno“, ponosno kaže i ponosno dodaje, „Ja nisam ni redatelj, nisam ni umjetnik. Ja sam Almir i ja sam Vinkovčanin!“
