Svake godine početkom veljače, točnije 2. veljače, obilježavamo Međunarodni dan vlažnih i močvarnih staništa, koji se obilježava kako bi se podigla globalna svijest o velikoj važnosti tih staništa za opstanak ljudi i Zemlje. “Ove godine uz Međunarodni dan vlažnih i močvarnih staništa slavimo i 50. obljetnicu Ramsarske konvencije. Ramsarska konvencija, konvencija je o vlažnim područjima, osnovana 2. veljače 1971. godine, kada su u iranskom gradu Ramsaru predstavnici 18 zemalja prihvatili tekst dogovora o zaštiti i očuvanju vlažnih područja. Cilj konvencije je očuvanje upravo tih područja na Zemlji, koja su od presudne važnosti za opstanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta, što je u konačnici važno za čovjeka koji u određenoj mjeri ovisi o njima. Konvencija danas broji 168 zemalja članica, a Hrvatska je na popisu od 1991. Godine”, objašnjava Pavao Dragičević iz Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Vukovarsko-srijemske županije. Hrvatska je, dodaje, na popis konvencije uvrstila pet vlažnih područja od međunarodne važnosti, a to su Park prirode „Lonjsko polje“, Park prirode „Kopački rit“, Park prirode „Vransko jezero“, Delta rijeke Neretve te ribnjaci „Crna Mlaka“.
Tema svjetskog dana vlažnih i močvarnih staništa za ovu godinu je „vlažna staništa i voda“ odnosno, „wetlands and water“ kao neodvojivi pojmovi. Voda i močvarna staništa povezani su u neraskidivom suživotu koji je od vitalnog značaja za život, našu dobrobit i zdravlje, ali i za cijeli planet.
“Cilj je naglasiti važnost i doprinos vlažnih područja količini slatkovodne vode na Zemlji koje ima svega 2,5%. Močvare predstavljaju kolijevke biološke raznolikosti, pružajući vodu i omogućavajući primarnu proizvodnju te su staništa velikom broju vrsta ptica, sisavaca, gmazova, vodozemaca, riba i beskralježnjaka. Glavni razlozi propadanja močvarnih staništa su svakako prekomjerno iskorištavanja tih područja, izgradnja kanalizacija, urbanizacija i razvoj obale, onečišćenje, intenzivan razvoj poljoprivredne infrastrukture, isušivanje područja i mnoge druge ljudske djelatnosti, kao i klimatske promjene. Takvo narušavanje staništa utječe na sva živa bića koja u njemu obitavaju”, kaže Dragičević.
U našoj županiji imamo vrijedan primjer močvarnog područja u vidu tompojevačkih ritova koji se protežu u dužini od 48 km u području općine Tompojevci. Ukupna površina im je 684 ha, a rasprostiru se kroz Berak (199 ha), Čakovce (122 ha), Grabovo (179 ha), Mikluševce (96 ha) i Tompojevce (88 ha).
“Nekada su ritovi bili prepuni vode, no danas je ostalo malo vodenih površina jer se zadnjih desetljeća voda iz ritova isušivala, u svrhu dobivanja obradivih poljoprivrednih površina. Time se smanjio i broj vrsta čiji su domovi bili ritovi. Zajednički nam je cilj vratiti biljni i životinjski svijet u ritove. Ono što mi možemo učiti je da podignemo svijest ljudi i cijele lokalne zajednice. Edukacijom u osnovnim i srednjim školama razvijamo i potičemo prirodoznanstveno razmišljanje učenika. Zajedničkim snagama krenimo obnavljati močvare. Regulirajmo potrošnju vode te prestanimo zagađivati izvore i vlažna područja. Pametno ulažimo u močvarna staništa za dobrobit svih nas”, poručuje Dragičević.
