Večeras je održano popularno-znanstveno predavanje dr. sc. Anice Bilić, znanstvena savjetnice u trajnom zvanju i upraviteljie Centra za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima pod nazivom “ITINERAR KULTURNIM KRAJOLICIMA VINKOVACA”. Organizirano je od strane Hrvatska akademije znanosti i umjetnosti, Centra za znanstveni rad u Vinkovcima i Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci u okviru popratnoga programa 54. Vinkovačkih jeseni.
Predavanje je zamišljeno kao putni vodič kulturnim krajolicima Vinkovaca u kojem je stavljen naglasak na bitne stvari grada na Bosutu koji već tisućama godina živi u kontinuitetu. Naglasak je najviše stavljen na Orion, najstariji europski kalendar, ali i da je ovo rodni grad dva Rimska cara, Valentinijana i Valensa, ali i mnogih književnika.
“Večerašnjim predavanjem želim naglasiti po čemu su Vinkovci bili jedinstveni, izuzetni i vrijedni svjetske pozornosti. Ovo će biti jedna imaginarna šetnja krajolicima Vinkovaca počevši od Vučedolske kulture i Oriona, preko rimskog razdoblja, srednjovjekovnog, a posebno graničarskog, do ovog suvremenog u kojem dosta jaku dimenziju ima tradicijska kultura kojoj svjedoče i Vinkovačke jeseni. Tome svjedoče i vinkovački književnici koji su zaista “zaronili” u bit života i kulture i ostavili nam u trajno nasljeđe nekih trenutaka koje možemo rekonstruirati. Vinkovački i hrvatski pisci kroz svoja djela udišu život u događaje tradicijskog života i kulture slavonskoga čovjeka, ne samo Vinkovaca nego i okolice”, istaknula je ovim putem Anica Bilić, te dodala: “Htjela sam zapravo kroz ovo predavanje pokazati koje su to identitetske točke koje čine Vinkovce prepoznatljivim, jedinstvenim i izuzetnim. Zbog toga vrijedi posjetiti Vinkovce i istaknuti ih kroz ljepotu svog kulturnog krajolika. Vinkovci su tek dvadesetih godina 20. stoljeća dobili status grada i starosjedilačko stanovništvo je davalo glavni ton Vinkovcima, a urbana jezgra je bila tu gdje je i sada, a nastala je za potrebe vojne granice jer su Vinkovci bili središte brodske pukovnije”.
Vinkovci su bili ono što je davno Joza Ivakić rekao, i selo i varoš, ili ni selo ni varoš. Uvijek nešto između. Svjedoci smo toga da Vinkovačke jeseni kao manifestacija tradicijske kulture cvjetaju već 54. godine i podržane su od strane naroda.
Tradicijska kultura u Vinkovcima nije upitna i svake godine se nešto novo događa, a vjerujemo kako će sljedeće godine program biti još bogatiji.
