Branko Grebenac – Luis: Strog i pravedan policajac

0
654

Branko Grebenac poznat po nadimku Luis, policijski je službenik Prometne policije Vinkovci, sudionik Domovinskog rata, vozač službenog motocikla, vrhunski profesionalac kojega svi vozači poštuju dok je posebno omiljen među djecom.

Brankov izuzetan doprinos u prevenciji i unaprjeđenju prometne kulture nagrađen je Zlatnom plaketom Grb Grada Vinkovaca. “Za mene je ovo izuzetna čast i kruna mog dosadašnjeg rada. Još uvijek ne mogu opisati kako mi je bilo na samoj dodjeli nagrade. Nikada skoro ne plačem, ali tada su mi iz oka krenule “suze radosnice”. Jako sam ponosan. Ponavljam kako nemam prave riječi za opisati taj trenutak. Hvala svima.”, kaže nam Branko Grebenac.

U Temeljnu policiju došao je kao ratni policajac 14. ožujka 1991. godine, a djelatnik Postaje prometne policije Vinkovci je od 15. srpnja 1992. godine. Motor vozi punih 25 godina, jer to voli i s ljubavlju obavlja ovaj posao. Motorom je obavljao različite poslove osiguranja prometa. “Mogu se pohvaliti kako sam bio u pratnji prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, svaki put kada je dolazio u Vinkovce bio sam jedini na motoru u njegovoj pratnji i osiguranju, a imam slika i s predsjednikom Stjepanom Mesićem i s Ivom Josipovićem, kao i sa sadašnjom predsjednicom Kolindom Krabar Kitarović”, kaže nam Branko.

Svi ga poznaju kao strogog, ali poštenog i pravednog policajca, a djeca ga obožavaju. “Kažu da dobar policajac mora imati “vruće srce, hladnu glavu i čiste prste˝. U svakom poslu najvažnije je da je čovjek pošten i korektan i ja svim sudionicima u prometu priđem uljudno. Koga zbog nekog prekršaja zaustavim najprije pozdravim i ljubazno mu objasnim što je napravio i kolika je kazna za taj prekršaj, uvijek samo kratak i jasan bez puno razgovora.”, ističe Branko te dodaje zašto i ga djeca obožavaju: “Svi vole motore, nema dana da netko dijete ne stavim na motor. Inače, na ulici me svi poznaju i pozdravljaju – i djeca i odrasli.”

 

Počasni je član Moto kluba Vinkovci, ali s motoristima unatoč njihovu druženju i prijateljstvu, uvijek postupa po slovu zakona. “U Vinkovcima nema problema s motoristima. Ako je netko zaslužio kaznu taj će biti kažnjen. Nema ni jednog član moto kluba da ga nisam kaznio zbog, primjerice, nenošenja zaštitne kacige i drugih prometnih prekršaja, ali smo i dalje prijatelji. Alkoholizirane vozače odmah isključujem iz prometa kako ne bi ugrožavali sebe i druge sudionike u prometu.”, kaže Branko.

Odgojen je u katoličkoj obitelji i vjera mu je puno pomogla u životu. “Najvažniji su mi zdravlje i duhovni mir. U kući sam u potkrovlju napravio malu kapelicu u koju odem kad mi je teško, zapalim svijeću, pomolim se, upalim i tamjan čiji miris volim. Predao sam se dragom Bogu i živim po njegovim pravilima. Čitam Sveto Pismo, nedjeljom idem u crkvu gdje god se nalazim. Ako ne odem na misu nedjelja mi je prazna. Uvijek kad idem na posao do Vinkovaca u autu izmolim krunicu i kad po noći idem kući isto tako. Kuća mi je blizu crkve i uvijek kad prođem pogledam raspelo i kažem u sebi Bože čuvaj me i stavi me pod svoja krila da se sretno vratim kući. Kad smo bili u Svetoj Zemlji na rijeci Jordan gdje je Isus kršten i ja sam kleknuo u vodu i obredno me krstio vlč. Modrić, franjevac iz Dalmacije koji je bio 20 godina u Svetoj Zemlji.”, kaže Branko.

Od ljudskih osobina najviše mu smeta dvoličnost.”Ništa mi nije gore nego kada mi netko priča jedno, a kad mu okrenem leđa, priča nešto sasvim drugo.”, zaključio je Branko Grebenac-Luis.