Najduža vinkovačka ulica – Ulica kralja Zvonimira

0
687
- Reklama -

U šetnji kroz povijest vinkovačkih ulica došli smo do Ulice kralja Zvonimira najduže i jedne od najstarijih gradskih ulica. U nekoliko nastavaka slijede zapisi o njezinom nastanku, širenju, izgledu, značajnijim institucijama i zgradama koje su se u njoj nalazile ili se danas nalaze, ali i o znamenitim osobama koje su u njoj živjele. U Vinkovcima danas ima oko 280 ulica. Njihova ukupna dužina iznosi oko 120 km. Prema tipu odnosno morfološkim obilježjima uz klasični tip ulica vinkovačku urbanu strukturu čine trgovi (10), blokovi (5), vikend naselja (4) i rudine (5). Vinkovci imaju 10 trgova: Trg bana Josipa Šokčevića, Trg Cibalae, Trg kralja Tomislava, Trg Oriona. Trg sv. Ilije i sv. Vinka, Trg sv. Vinka Pallotija, Trg Josipa Runjanina, Trg Slobode, Trg dr. Franje Tuđmana i Trg Vinkovačkih jeseni. Urbanim razvitkom i širenjem nastalo je 5 stambenih blokova: Julija Domca, Alberta Kinerta, Vladimira Nazora, Željeznički i Blok Tržnica. Prema duljini ulice se mogu se razvrstati u nekoliko kategorija. Najveći broj ulica oko 206 ima duljinu manju od 500 metara. Veću duljini od 500 metara ima 74 ulice. Od 500 do 1.000 metara dugačko je 49 ulica. U toj skupini najbrojnije su ulice duljine od 500 do 600 metara kojih je 18. Duljinu od 1.000 do 1.500 metara ima 12 vinkovačkih ulica, a 8 ulica od 1.500 do 2.000 metara. Veću duljinu od 2 kilometra ima 5 ulica, a među njima najdulja je Ulica kralja Zvonimira s 2.617 metara. Ulica Alojzija Stepinca duga je 2.591, Josipa Kozarca 2.579. Borinačka ulica 2.555, a Hrvoja Vukčića Hrvatinića 2.260 metara. Od nastanka nove urbane strukture čiji su temelji postavljeni u vojnograničarskom razdoblju kada su se od novog trga koji se prvotno nazivao Haupt platz ili Glavni trg, kasnije Trg Franje Josipa, počele razvijati ulice, Njemački sokak ili Deutsche Gasse kako se nazivala ta ulica koja je vodila prema sjeveru postala je jednom od najprometnijih ulica. Gotovo sav cestovni promet desetljećima se odvijao kroz nju i slijevao se prema središnjem trgu i obrnuto. Kao i druge i ova je ulica imala svoje razvojne etape. Njezin najstariji dio razvijao se od središnjeg trga do križanja s današnjom ulicom Jurja Dalmatinca koja se prvotno nazivala Nova ulica, a potom Ulica kralja Tomislava. U tom se dijelu nalaze zgrade u kojima su se osim prestižnih obiteljskih kuća imućnijih Vinkovčana nalazile zgrade u kojima su bili smješteni vojni i činovnički uredi, hotel, kavane i trgovine. Kako su nastajale u različitim vremenskim periodima građene su sukladno tadašnjim graditeljskim trendovima te se stilski razlikuju. Drugi dio ulice koji se širio s demografskim povećavanjem grada još u graničarskom razdoblju, a kasnije zbog razvitka željeznice i industrije, razvio se do zgrade stare bolnice ili vinkovačkog „špitalja“ odnosno da današnje Zvonarske ulice. Krajem 19-og stoljeća ulica se produžila do željezničke pruge koja se račvala u dva pravca – prema Beogradu i Brčkom. U 20-om stoljeća, ulica je produžena i preko željezničke pruge uz pogone ciglane u smjeru Nuštra. Na taj način poslužila je kao okosnica razvitka novih bočnih ulica i novih gradskih četvrti poput Slavije, Papuka i drugih. Kao i druge i ta je ulica tijekom prošlosti mijenjala ime. Kako su se mijenjale države i vlast, tako su se mijenjali i nazivi ulice. Prvi i najstariji dio ulice prvobitno se nazivao Njemačka ulica odnosno Deutsche Gasse ili „Nemecki sokak“.

Iza toga preimenovana je u Ulicu cara Wilhelma. Kratko vrijeme nakon I. svjetskog rata nazivala se Wilsonova ulica. U doba između dva svjetska rata ulica je nosila naziv Ulica kralja Aleksandra. Za vrijeme II. svjetskog rata i NDH bila je to Ulica Ante Pavelića. Nakon II. svjetskog rata naziv je promijenjen u Lenjinova ulica, a nakon Domovinskog rata dobila je današnji naziv Ulica kralja Zvonimira. Dakle, čak 7 puta vršena je promjena njezinog naziva. U sjevernome, novonastalom dijelu ulice, od „stare bolnice“ prema sjeveru uz stambene zgrade izgrađeni su parni mlin, Wilhemova tvornica glinenih peći, pilana i stovarište drvene građe, a iza pruge plinara, električna centrala ili munjara, skladišta, ciglana i staklenik koji su bili u vlasništvu obitelji Kuman. U odnosu na ostale, gotovo od samog nastanka ulica je bila vrlo široka. U prošlosti kolnik ulice je bio popločan žutim glaziranim opekama odnosno kockama. Od kolnika do odvodnih kanala s obje strane nalazio se dio popločan djelomično obrađenim kamenom. Od odvodnih kanala prema nogostupu nalazio se travnati pojas omeđen živicom, od ukrasnog grmlja. U zelenom pojasu bio je zasađen drvored uglavnom lipa i divljeg kestena čija je starost gotovo ista kao i drveća u velikom gradskom parku. Desetljećima je ulicom odjekivao topot potkovanih konjskih kopita i čulo se kloparanje kotača zaprežnih kola i gradskih fijakera kojih je u Vinkovcima bilo u znatnom broju. Promet se povećavao, motorna vozila sve brojnija i brža a kamene kocke zamijenio je asfalt. Buka i ispušni plinovi su sve više počeli štetno utjecati na zelenilo i drveće ove široke, poput pariških bulevara oblikovane lijepe ulice. Prvo je nestala živica, a potom i zeleni travnjaci ponajprije zbog stvaranja prostora za parkiranje „njegovog veličanstva“ – automobila, a kasnije i zbog stvaranja terasa kafića i restorana koji su nastajali u ovoj ulici.
Drvored je postepeno stario. Kao u parku i drugim ulicama i ovdje je osamdesetih godina prošloga stoljeća izvršeno radikalno orezivanje krošnji koje u kasnom jesenskom i zimskom periodu sablasno izgledaju. Pomlađivanje drvoreda se vršilo sporo i neadekvatno, a svakog dana zbog nekog razloga bilo je posječeno po koje stablo. Sve to narušavalo je izgled nekada lijepe sjenovite ulice u kojoj je između arhitekture i hortikulture postojao sklad. Mijenjao se također, naročito u novijem razdoblju i izgled zgrada. Rušile su se i adaptirale stare i izgrađivale nove zgrade, a pritom se najčešće nije poštivala zatečena tradicionalna arhitektura i stilovi i tako narušavao arhitektonski sklad ulice. To se posebno odnosi na dionicu ulice od križanja s Ulicom Jurja Dalmatinca do križanja s Aninom ulicom, a potom i na dionicu od križanja Gajeve do Zvonarske ulice i dalje sve do pruge. Zbog velikog željezničkog prometa do izgradnje podvožnjaka zbog često spuštenih rampi (brklji) kako u doba zaprežnih kola tako i u doba motornih vozila prometovanje ovom ulicom bilo je otežano uz stvaranje dugih kolona vozila. Kasnije izvršena je nova regulacija prometa. Prvo, iz najstarijeg dijela ulice – Korza u potpunosti je eliminiran sav promet. U drugim dijelovima ulice zbog gradnje ceste koja spaja Vinkovce s auto cestom u posavskom koridoru, te izgradnjom drugog mosta preko Bosuta međugradski odnosno regionalni promet iz većeg dijela Zvonimirove ulice prebačen na bočne ulice, posebno na Zvonarsku ulicu u kojoj je već duže vremena prevelika frekvencija prometa. On se nažalost odvija tik uz zgrade nove vinkovačke bolnice, što će trajati sve dok se ne izgradi istočna obilaznica čija je izgradnja pri samom kraju.