Prije nekoliko tjedana na putovanju kroz vinkovačku prošlost započeo sam sa sjećanjima na vinkovačke kinematografe koja sam nakratko prekinuo zbog nekoliko nastavaka o spomen obilježjima na vinkovačkim grobljima  u vrijeme Dana svih svetih i Dušnoga dana.

Vraćamo se temi koju smo započeli, vinkovačkim kinematografima. O nekim žanrovima i filmovima koje su voljeli gledati vinkovački filmoljupci već je bilo riječi. Ovom prilikom podsjetit ćemo se na repertoar poglavito domaćih, ali i stranih filmova koje su Vinkovčani gledali u razdoblju od sedamdesetih do sredine osamdesetih godina 20-tog stoljeća. Domaća kinematografija imala je veliku produkciju koja je prezentirana na najvećem domaćem festivalu u Puli, nekim drugim domaćim festivalima, ali i na značajnijim europskim festivalima u Veneciji, Cannesu, Berlinu i drugdje.

Sve do 1976. godine distributeri filmova pozivali su prikazivače filmova na festival u Puli gdje su se mogli sklopiti ugovori o njihovom prikazivanju u kinodvoranama.

Agilna direktorica  kina Crvena zvijezda Marija Šišek nastojala je i uspijevala da se filmovi prikazani u Puli vrlo brzo nađu i u vinkovačkim kinima. Od 16 filmova prikazanih u Puli 1976. godine vinkovačka publika imala je priliku vidjeti čak 12: Djevojački most, Seljačka buna, Bijele trave, Vagon Li, Vrhovi Zelengore, Vlak u snijegu, Idealist, Salaš u malom ritu, Atentat u Sarajevu, Vojnikova ljubav, Čuvar plaže u zimskom periodu i Naivko neki su od njih.

Već tjedan dva nakon završetka festivala u Puli u kolovozu 1978. g. započelo je prikazivanje filmova prikazanih na festivalu kao što su: Lude godine, Ljubav i bijes, Mangupi, Nije nego, Miris poljskog cvijeća Srđana Karanovića s Ljubom Tadićem u glavnoj ulozi, Tigar, Milana Jelića s Ljubišom Samardžićem u glavnoj ulozi, Trener, Puriše Đorđevića, Ljubica, Kreše Golika s Božidarkom Frajt u glavnoj ulozi, Kad jagode zriju, Raj karanfila, Bravo maestro Rajka Grlića s Radom Šerbedžijom u glavnoj ulozi, Posljednji podvig diverzanta Oblaka, Vatroslava Mimice, Pogled u noć, Nikole Stojanovića, Okupacija u 26 slika Lordana Zafranovića.

Spomenute i naredne godine prikazivani su  još neki filmovi s ovogodišnje i prošlogodišnje Pule: Mećava, Antuna Vrdoljaka, Pucanj, Kreše Golika, Leptirov oblak, Sreća na lancu, Dvoboj za južnu prugu, Boško Buha, Branka Bauera, Pas koji je volio vozove, Gorana Paskaljevića, Prizivanje proljeća, Franceta Štiglica, Miris zemlje, Dragana Jovanovića, Prijeki sud, Stići prije svitanja, Aleksandra Đorđevića.

Uz spomenute posjetitelji vinkovačkih kina mogli su vidjeti i neke svjetski poznate filmove koji su prikazivani  na beogradskom FESTU poput filmova: Mali veliki čovjek, Divlja zemlja, Walta Disneya, ali i neke druge izabrane iz inače oskudne zalihe filma uvezenih tih godina, što je bilo uvjetovano smanjenjem devizne kvote za uvoz filmova. Distributeri su ponudili domaćoj sceni filmove poput: U službi njenog veličanstva, U paklu droga, Umrijeti od ljubavi, Dijamanti su vječiti, poznati film Svlačenje Miloša  Formana, o kojemu se mnogo pisalo i govorilo, američki film SOS s Boinga 747, meksički, Žene u akciji, Vruća sedla, film za mlade, mjuzikl Tommy, Zvjezdana prašina, Neustrašivi Valdo, zatim I anđeli ludo voze, Živa meta, pa Rollerball,  Crvene noći, Divlja pravda i  Povampireni Miles.



Godišnje se prikazivalo  oko 150 – 160 filmova  na preko 800 predstava koje je ukupno posjetilo oko 167 000 posjetitelja. Među najgledanijima bili su  Zoro sa 2 561 posjetitelja, a odmah za ovim avanturističkim slijede dva ozbiljna filma: Žaoka sa 1 838 i Zatvorski krug sa 1 707 posjetitelja. Od  domaćih filmova Vrhove Zelengore vidjelo 6 590, Atentat u Sarajevu 6 245 i Seljačku bunu 3 400 posjetitelja.

Vinkovačka kina imala su dobru suradnju sa školama, kojima se nudilo u prosjeku jedan film mjesečno, pogodan po sadržaju za učenike. Škole su se uvijek odazivale, tako da je ova organizirana posjeta značajno doprinosila ukupnom broju posjetitelja godišnje naročito kod domaćih filmova.

Osim spomenutih filmova, na Sajmu stranih filmova koji su uz Festival priređivale  distributerske kuće, nudeći izbor filmova otkupljenih za prikazivanje u Jugoslaviji, u Vinkovcima u tom razdoblju prikazivali su se i slijedeći filmovi kojih se stariji filmoljupci sjećaju: Druga strana ponoći, Pod zastavom Muhameda, Bumerang, Za jednu noć ljubavi, Zmijsko jaje, Djevojka Mado, Bitka za Midway, Povik na đavola, Kraljević i prosjak, Monahinja zatočenica, Profesorica ima lijepe noge, Noć kada je nastao striptiz, Bleferi, Super Inframan, Okreni drugi obraz, Došao je tigar, Sedam veličanstvenih borbi, Osveta zlatnog zmaja, Svastika, Pompejine ljubavne noći, Najluđi reli, Čovjek sa željeznom maskom i drugi.

Po žanrovima to su bili filmovi od ozbiljne drame do seksi komedije, od znanstveno-fantastičnog do tipičnog karate filma hongkonške proizvodnje, avanturističkog filma američkog tipa, super spektakla s povijesnom pozadinom sve do akcionog ratnog filma i kriminalističke priče.

Izbor je bio raznovrstan i svaki od ovih filmova imao je svoju publiku, uz one stalne posjetitelje kina koji nisu propuštali ni jedan film, bez obzira na žanr, zemlju produkcije ili ime redatelja.

Isto tako vinkovačka kina prikazivala su niz odabranih filmova Jugoslavenske kinoteke. Bila je to svojevrsna revija filmskih djela, kriminalističkih filmova koja zaslužuju da ih se ne zaboravi poput filmova: Manijak, Hitchcockovog filma Konopac, zatim Fantoma Londona,  filma Julesa Dassina, Obračun među gangsterima, Pisma nepoznate žene, prema djelu Stefana Zweiga i brojnih drugih. Osim posljednjega sve su to kriminalistički filmovi, a ni jedan od njih nije dotad prikazan u Vinkovcima.

Od sredine 80-tih godina 20-tog stoljeća repertoar se mijenjao, vrijeme i način prikazivanja filmova također, ali i izgled i namjena prostora vinkovačkih kina.