Istražujući razvitak sporta u Vinkovcima i okolici, posebno ženskog, ove godine obilježavamo dvije obljetnice. Jedna se odnosi na razvitak rukometa utemeljenog 1948. g. u okviru SD Lokomotiva, a druga na početke igranja košarke u Vinkovcima jer je 1963. g. osnovan KK Vinkovci. U našim vijestima iz povijesti prisjetit ćemo se razvitka košarke, posebno ženske.
Prema raspoloživim podacima i sjećanjima košarka se neslužbeno u Vinkovcima igrala i ranije, već polovicom pedesetih godina 20. stoljeća. Među prvim igračima spominju se Balaš, Jurčić, Bagarić, Logužan, Kovač i dr. Igralo se na terenima Poljoprivredne škole i današnjim teniskim terenima, na crnoj i crvenoj šljaci i koševima postavljenim na drvenoj konstrukciji.
U godinama koje su slijedile zbog prvih uspjeha košarkaške reprezentacije Jugoslavije, a dijelom i promidžbe u sportskim i drugim tiskovinama povećavao se interes za košarku. Po gradskim kvartovima na slobodnim površinama nicali su improvizirani koševi, a sve veći broj djece i omladine sudjelovao je u igri, uglavnom na jedan koš.
Razvitku košarke u velikoj mjeri doprinijeli su tadašnji nastavnici tjelesnog odgoja koji su na nastavi i kroz slobodne aktivnost upoznavali učenike s ovim sportom.
Već 1960. g. započelo se s organiziranjem školskih sportskih natjecanja na kojima se uvidjelo kako u Vinkovcima ima talentiranih djevojčica i dječaka za ovaj sport. Košarka je postala popularna i među učenicima gimnazije koja je imala svoj košarkaški klub.
I prije osnutka košarkaškog kluba muška i ženska ekipa sastavljena uglavnom od gimnazijalaca kao predstavnik Vinkovaca sudjelovala je na ondašnjim Jugoslavenskim sportskim igrama bratstva i jedinstva koje su se svake godine održavale u jednom od gradova kao što su bili Celje, Tuzla, Ohrid, Zrenjanin, Bar, Đakovica ili Ćuprija. Te ekipe postale su okosnica budućeg košarkaškog kluba.
Na poticaj Tomislava Kovača, Ivana Balaša i Ivana Jurčića osnovan je 8. listopada 1963. godine KK Vinkovci. Prvu službenu utakmicu muški tim odigrao je 23.veljače 1964. g. u Osijeku protiv KK Osijek. Iza toga odigravane su utakmice s klubovima iz Vukovara i Slavonskog Broda tada najjačeg košarkaškog centra Slavonije i Baranje. Utakmice su se odigravale na način da su na gostovanjima i domaćem terenu prvo nastupile ženske, a potom muške ekipe.
Nedugo nakon osnutka klubovi su se uključili u natjecanja Slavonske košarkaške lige koja je osnovana 1965. godine. Našu pozornost usmjerit ćemo na početke igranja i razvoj ženske košarke.
U seniorskoj ekipi koja je u početku brojala 8 – 9 igračica nastupale su djevojke srednjoškolskog uzrasta, uglavnom gimnazijalke koje su istodobno mogle nastupati u seniorskoj i juniorskoj ekipi. Dio tih igračica ostao je u Vinkovcima, našao zaposlenje, zasnovao obitelj, odgojio svoju djecu i dočekao unuke. I danas ih možete susretati na ulicama našeg grada.
Neke su otišle na studij u veće gradove, izgradile uspješnu poslovnu karijeru i tamo ostale, a neke kojih bi se trebalo sjećati i oteti zaboravu prerano su nas napustile.
Sve su bile skromne i nenametljive i nisu puno govorile o svojim sportskim dostignućima tako da se o tome malo i zna. Ova obljetnica povod je da se i toga prisjetimo tim prije jer ženske košarke koja je nekada imala svoje zvjezdane trenutke danas u Vinkovcima više nema.
Prvu službenu utakmicu odigrale su košarkašice 3. svibnja 1964. protiv Radničkog iz Slavonskog Broda.
U prvim godinama nakon osnutka do sredine šezdesetih godinama kada je dolazilo do generacijskog pomlađivanja ekipe nastupale su: Mirica Spaček, Smiljka Stanisavljević, Hana Nuhanović, Zorica Jelača, Gordana Bosnić, Žaneta Petrić, Silvija Vić, Nevenka Sulić, Mirjana Rimac, Anica Kasumović, Mira Juratović i Natalija Hardi.
Predvodnica i najbolja igračica toga razdoblja, višegodišnja kapetanica ekipe bila je djevojka iz Vrtnog naselja Natalija Hardi udana Perunski. Predvodila je svoju ekipu na stotinama utakmica, organizirala igru i postizavala brojne, često odlučujuće koševe. Bila je uzor mlađim košarkašicama kako igrom tako i ponašanjem izvan terena. Ljubav prema sportu i košarci prenijela je i na sina koji je prošao sve košarkaške selekcije i nastupao i za seniorsku momčad KK Dinamo. Po svršetku igračke karijere koju je okončala 1970. godine Nata je jedno vrijeme trenirala mlade košarkašice vinkovačkog kluba.
U toj ekipi igrala je i Hana Nuhanović udana Marin. U mladosti bila je svestrana sportašica kao i njezine dvije sestre Helena i Hilda koje su se također bavile različitim sportovima. Vrlo dobre rezultate postizavale su kao plivačice u Vinkovačkom plivačkom klubu.
U tim pionirskim danima ženske vinkovačke košarke kao gimnazijalka za klub nastupala je i Žaneta Petrić, udana Ugarčić-Hardi koja je nakon završenog studija stekla naslov doktorice znanosti i kao vrstan stručnjak godinama radila na znanstveno istraživanjima u zemlji i inozemstvu te kao redovni profesor na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu i Osijeku. Autorica je brojnih znanstvenih i stručnih radova, Bila je predstojnica Zavoda za prehrambene tehnologije PTF- a u Osijeku, član Upravnog vijeća Sveučilišta J. J. Strossmayera i prodekanica za znanost u Rektoratu osječkog sveučilišta.
I u generacijama koje su slijedile bilo je nekoliko dobrih košarkašica koje su zbog nastavka školovanja odnosno studiranja u velikim gradovima morale napustiti Vinkovce i košarkaški klub.
Posebno mjesto pripada Vesni Prakaturović koja se još više istaknula u judou u kojem je osvajala i naslove državne prvakinje. Uz nju u košarkaškoj ekipi Vinkovaca nastupala je i njezina sestra Ljerka. U tom periodu istaknule su Anica Meštrović, Zorica Jelača, Jelica Todorović te košarkašice koji su stasale za seniorske okršaje: Jasmina Tomljanović, Radenka Nedeljković, Vesna Svilokos, Vlasta Košić, Spomenka Tojagić, Vesna Lang, Marija Trošćan Cica, Nada Paripović, Vesna Prpić, Živana Kulundžić, Blaženka Bačić i Dragana Mihailović.
Početkom sedamdesetih godina uz navedene pojavljuju se i neke druge igračice poput Slavice Pintar, Mire Došen, Katice Ivanković, Ankice Strinić, Lidije Jakiša, Slavice Budić, Vesne Bogovac, Rade i Jasne Vekić, Danice Marčinko, Jasenke Bilić, Željke Lamut i Ljerke Krešić.
Ljerka Krešić jedna je od legendi vinkovačke ženske košarke. Bila je glavni motor ekipe. O njezinim igračkim sposobnostima najbolje govori podatak da je za vrijeme studija na Pedagoškom fakultetu u Osijeku nastupala za osječku Mursu koja se natjecala u višem rangu natjecanja. Karijeru je nakon svršetka studija nastavila u Vinkovcima i gotovo desetljeće i pol branila boje Vinkovaca. Održavajući nastavu u školi gdje je radila promovirala je tjelovježbu i sport potičući mladež da se što više bavi sportskim aktivnostima. Jedno vrijeme trenirala je mlađe uzrasne skupine u klubu.
I Željka Lamut jedna je od legendi vinkovačke ženske košarke. Potječe iz sportske obitelji. Otac i brat Zlatko bili su poznati vinkovački nogometaši i sportski aktivisti. Punih 13 godina nastupala je za vinkovački košarkaški klub i godinama bila kapetanica ekipe. Za vrijeme studija na Pravnom fakultetu u Osijeku odbila je ponude drugih klubova u višem rangu natjecanja koji su imali povoljnije uvjete za rad. Do kraja sportske karijere ostala je vjerna vinkovačkom klubu. Skromna poput drugih vinkovačkih košarkašica ni ona nikada nije isticala svoja sportska dostignuća, a imala se kao i prethodno navedene košarkašice čime pohvaliti. Kada sam jednom prilikom u upravi Hrvatskih šuma Vinkovci, gdje je zaposlena već 34 godine spomenuo Željkine sportske domete, ostali su zatečeni i iznenađeni kako od nje o tome nisu ništa čuli. Bila je član uprave kluba, a jedno vrijeme kao trenerica radila s mlađim uzrasnim skupinama.
U nizu uspješnih vinkovačkih košarkašica posebno mjesto ima Jasenka Bilić, jedina vinkovačka košarkašica koja je oblačila reprezentativni dres Jugoslavije. Nastupala je u kadetskoj, juniorskoj i B reprezentaciji Jugoslavije te bila uvrštena među potencijalne igračice A reprezentacije. Kako se u ono vrijeme odabir igračica vršio po nacionalnom i republičkom ključu, prednost su dobile neke druge igračice. Kao jedna od boljih hrvatskih košarkašica karijeru je nastavila u zagrebačkoj Industromontaži. Životni put i sudbina odveli su je u daleku Australiju gdje i danas živi.
Sredinom sedamdesetih i početkom osamdesetih pojavila se nova generacija Vinkovačkih košarkašica: sestre Rakonić, Jadranka i Nedjeljka, Avdalović, Marić, Jela Tustonjić, Gordana Sekulić, Babić, Neda Radović, Ivanka Mirčetić, Svjetlana Sabo, Darija Strunje, Dubravka Šebalj, M. Anđić, Snježana Vinković, Mirjana Žagar, Z. Čuljak, Vesna Vrebac, Sandra Vrh, Danijela Wolf i Anita Bošković.
Jadranka Rakonić, udana Malović također spada u red najboljih vinkovačkih košarkašica svih vremena kao i njezina sestra Nedjeljka. Još od ranog djetinjstva postizavale su sjajne rezultate u atletici, rukometu, streljaštvu, plivanju, odbojci i košarci. Sportsku karijeru započela je u KK Dinamo Vinkovci kao dvanaestogodišnja djevojčica. Ozbiljno je prilazila svakoj utakmici, bila je pokretač ekipe i uzor igračicama koje su s njom igrale. Respektirale su je suparnice, a treneri suparničkih ekipa željeli u svojim redovima. Posebno ju je u svojim redovima željela osječka Mursa tim prije što je nakon završetka srednje škole upisala studij tjelesne kulture u Osijeku. Najveće uspjehe ostvarila je zajedno sa sestrom Nedom i ostalim suigračicama kada su se dvije godine uzastopno u doigravanju borile za ulazak u Drugu saveznu ligu 1984. g., u Sinju, a 1985. g. na turniru u Malom Lošinju. Igračku karijeru završila je 1986. g. i kraće vrijeme trenirala najmlađe vinkovačke košarkašice u školi košarke. Život je posvetila obitelji. Nakon teške bolesti preminula je u 33. godini života 1993. godine. Njezine suigračice i sportski Vinkovci koji su se divili njezinom umijeću i borbi za svoj klub nisu je zaboravili.
Krajem osamdesetih u ekipi pojavljuju se nove igračice: Snježana Begić, Gordana Butigan, Mirjana i Ružica Kuveždić, Ivana Petrović i Anita Šoša koje su zajedno s navedenim nastupale za klub sve do početka Domovinskog rata.
Nakon toga košarka u Vinkovcima nije stanovala punih 15 godina. 2008. godine rad ženskog košarkaškog kluba je obnovljen. 10 listopada ekipa trenera Zlatka Greganića nakon samo dva mjeseca treninga odigrala je prvu službenu utakmicu protiv KK Škola košarke Sedam iz Đakova. U vinkovačkoj ekipi nastupile su: Frana Kovačević, Dora Primorac, Nikolina Dizdar, Laura Farkaš, Josipa Slišković, Valentina Cvrković, Ena Katarina, Silvija Matanić, Anja Krznarić, Dora Markić, Nikolina Kalinić, Dinka Kulić i Antonija Švaganović koja je postigla prve koševe za domaću ekipu. No, povratak ženske košarke u Vinkovce nije bio dugoga vijeka.
Šteta, ako je ženska košarka mogla egzistirati u vremenima kada nije bilo vanjskih terena, dvorana, lopti i drugih košarkaških rekvizita, pa i trenera, osim entuzijasta poput Ivana Balaša, Milorada Vučinića, Dragutina Vrha, Đure Stipurinca i drugih zašto ne bi mogla egzistirati i danas !? Talentiranih djevojčica sigurno ima, a to je sport primjeren ženskoj populaciji.
