Upoznavanje sa spomeničkom baštinom vinkovačkih groblja započinjemo od najvećega i najstarijega, nekada rimokatoličkoga, a danas Gradskoga groblja.

Površina groblja iznosi oko 54 000 m². Nije podijeljeno po dijelovima na civilno, dječje ili vojno.

Broj grobnih mjesta iznosi preko 8 600. U ovaj broj ulaze i obiteljske grobnice. Svaka grobnica je jedno grobno mjesto s prosječno 2 – 3 sahranjena pokojnika. Većina grobnih mjesta označena je spomenicima, a manji broj s križevima. Nova mrtvačnica sagrađena je 1975. godine.

Groblje je podijeljeno na 19 polja. U prvom polju nalazi se 785 grobnih mjesta. Najveći broj grobnih mjesta, 1 019, nalazi se u IX., a najmanji 140 u XV. polju. U XII. polju nalazi se 864, u XIV. 790, u XVII. 556, X. 542, II. 534 i III. 530 grobnih mjesta. U V. polju je 455, u XVIII. i XIX. je 449, VI. 441, VII. 414, a u XVI. 365 grobnih mjesta. U VIII. polju je 293, u XIII. 191, a u IV. 161 grobno mjesto. Jedanaesto grobno polje prenamijenjeno je u Aleju hrvatskih branitelja u kojoj će biti sahranjeni posmrtni ostaci hrvatskih branitelja.

Sa sjeverne strane u Kačićevoj ulici groblje je ograđeno ogradom koju čine okna od pletene žice postavljena između stupova od zidane opeke. S unutrašnje strane uz ovu ogradu pruža se živa zelena ograda.

Na sjevernom dijelu uz glavni ulaz koji se nalazi neposredno pred grobljanskom kapelom nalaze se još dva ulaza. Istočni kojim se dolazi u prostor pred mrtvačnicu i zapadni kojim se ulazi u živicom lijepo oblikovane aleje prvog polja. Iz Grobljanske ulice postoji uređen ulaz za jugozapadni dio groblja.

Oko zapadnog i južnog dijela groblja oko polja XIV., židovskog groblja, te dijelova polja broj XVI., XII. i XIII. prema ulici Ivana Kozarca izgrađena je ograda od opeke kojom je južni dio groblja odvojen od puta nasutog kamenom koji uz potok Nevkoš vodi od Grobljanske ulice prema Ulici Ivana Kozarca. U istočnom dijelu groblja gdje se nalazi mrtvačnica, cvjećarnica, prodavaonica pogrebne opreme i uredi te iza njih prostor za klesarske i druge građevinske radove i novootvorena polja broj XVIII. i XIX. Istočni rub groblja graniči s okućnicama, odnosno vrtovima susjedne ulice.

Na južnom dijelu također se nalaze tri ulaza. Istočni iz Ulice Ivana Kozarca vodi u polja VIII., IX., X., XII. i XIII.

Na ovom groblju sahranjeno je tisuće nama dragih i nikada zaboravljenih predaka, rođaka, poznanika, susjeda i prijatelja, časnih vinkovačkih građana od kojih su mnogi ostvarili brojna dostignuća na koja smo ponosni. Zbog toga, a ne samo zbog kulturno povijesne, estetske i umjetničke vrijednosti, odnosno svojstva kulturnog dobra koju imaju pojedini nadgrobni spomenici spomenut ćemo ih jer su obilježili vrijeme u kojem su živjeli. Stalno povećavanje broja stanovnika u razdoblju od skoro 200 godina nužno je nametalo potrebu povećavanja broja grobnih mjesta odnosno grobljanske površine, naročito u dva protekla desetljeća jer se povećavao broj starijih stanovnika, a time i stopa mortaliteta.

Oblik i izgled groblja pokazuju kako se groblje širilo, ali i uređivalo kako bi se njegov prostor što racionalnije iskoristio i uredio. U dijelu koji je nastao najranije, grobne parcele su zgusnute i teže pristupačne jer ne postoje staze između redova. Širenjem groblja prema jugu takvih je staza nešto više. U novijem periodu, u zapadnom dijelu utemeljene su široke staze i uređene aleje pregrađene živicom. Vrlo su pregledna nova grobna polja na jugozapadu i na istoku.

Na gradskom groblju sahranjeni su vinkovački branitelji koji su poginuli tijekom Domovinskog rata. Kako bi im se odala počast na groblju je izdvojen poseban prostor Aleja hrvatskih branitelja čija je izgradnja u tijeku.

Najstariji sačuvani nadgrobni spomenici s kojih se mogu pročitati podaci datiraju iz perioda 1840. – 1850. godine. Nadgrobne ploče izrađene su od bijelog te sivog i ružičastog šikloškog kamena, a na njima su najčešće ispisani podaci o rođenju i smrti pokojnika, zanimanju te o tome tko je podigao spomenik. Natpisi su na njemačkom jeziku, pisani latinicom, a na ponekima i njemačkom goticom.

Uz te nadgrobne ploče znatan je broj spomenika koji su podignuti u obliku tankih visokih obeliska, tipičan primjer su obelisci obitelji Božić.

Vinkovačka obitelj Božić dala je nekoliko istaknutih graničarskih časnika. Nadgrobni spomenik Johana Božića s podacima upisan je na njemačkom jeziku.

Nadgrobni spomenici podignuti u drugoj polovici 19. te prvoj polovici 20. stoljeća dobro su sačuvani i raznovrsniji su. Imućniji Vinkovčani, pogotovo njemačkog podrijetla, podizali su svojim pokojnicima spomenike u obliku obeliska od crnog i sivog mramora i grobnice koje je okruživala ograda od lijevanog željeza. Jedan dio nadgrobnih spomenika imao je secesijske detalje s florealnim ili nekim drugim motivima. Na nekoliko nadgrobnih spomenika izrađeni su bareljefi, a dio grobnica podignut je u obliku manjih mauzoleja.

U razdoblju između dva svjetska rata pored spomen obilježja u obliku obeliska podižu se monumentalnija spomen obilježja na obiteljskim grobnicama.

U drugoj polovici 20. stoljeća nadgrobne ploče uglavnom su tipizirane i izgrađene od crnog ili sivog mramora i brušenog kamena.

Osim nadgrobnih obilježja u obliku kamenog ili betonskog križa sačuvano je i nekoliko grobnih mjesta sa stiliziranim križem od kovanog željeza.

U tom razdoblju i u prvom desetljeću 21. stoljeća podignuto je nekoliko monumentalnih grobnica s bareljefima, pločama s ugraviranim fotografijama pokojnika, bistama i kipovima.

Među autorima i izvođačima starijih spomenika i klesarskih radionica pojavljuju se Osječani: Hendrich, Ed. Hauzer, Fr. Reder, Vogel iz Pečuha te Vinkovčani St. Auman, Rostaš i A. Dinon.

Uz uobičajene nadgrobne spomenike oblikovane prema umjetničkim trendovima vremena u kojem su nastajali, na gradskom groblju nalazi se i nekoliko neobičnih, netipiziranih spomenika. Nekolicina spomenika imaju obilježja visoke umjetničke vrijednosti i povijesni značaj imajući u vidu osobe kojima su podignuta. U njih spadaju  grobnica obitelji Horvat s reljefom u bronci, rad je akad. kipara Vanje Radauša,  grobnica obitelji Radauš sa spomenikom, rad je akad. kipara Vanje Radauša,  nadgrobni spomenik obitelji Vlahović, nadgrobni spomenik poznatog bravarskog obrtnika Mutimira Maretića (1878. – 1968.).

Prošlost ovoga kraja i grada bila je vrlo burna. Posljedice ratova bile su katastrofalne. U znak sjećanja na one koji su položili svoje živote u obrani i stvaranju svoje domovine podignuta su spomen obilježja koja svjedoče o tim teškim vremenima. Za poginule antifašističke borce i žrtve tijekom II. svjetskog rata podignut je kameni monument, a za hrvatske branitelje i žrtve za vrijeme Domovinskog rata Križ domovinske zahvalnosti i utemeljena Aleja branitelja.

Na ovome groblju nalazi se počivalište za sve preminule građane Vinkovaca bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost, a odnedavno je na groblju podignuta grobnica nevine dječice.

Groblja i njihova spomenička baština mjesta su koja svjedoče o povijesti ovoga grada i njegovih stanovnika zato ih valja pomnije upoznati i ponešto naučiti. U nekoliko nastavaka učinit ćemo to bar na informativnoj razini.


Novi broj Vinkovačkog lista svakog petka u prodaji na svim kioscima