Foto: Mizar promo
Na današnji je dan 18. svibnja 1988. slovenski Helidon objavio legendarni debitantski, istoimeni album grupe Mizar. Bend je ime dobio po istoimenoj zvijezdi vodilji koja se koristi za orijentaciju putnika u pustinjama a nadjenuo im ga je Panta Džambazoski, makedonski novinar i glazbenik, inače prvi bubnjar banda koji je u Mizaru proveo punih sedam godina.
Mizar je osnovan 1981. godine u glavnom gradu Skopju tadašnje SR Makedonije a oformili su ga Gorazd Čapovski na gitari, Valentin Zabjakin na basu i već spomenuti Panta Džambazoski na bubnjevima. Krajem 1981. Zabjakin napušta band pa na njegovo mjesto dolazi Ilija Stojanovski a ubrzo će ime se pridružiti Risto Vrtev kao prvi pjevač banda. Grupa je 1982. snimila demo kasetu za Radio Skopje nakon čega su je poslali i Jugoslovenskom Rock momentu (poznatom kao YURM), za koju su dobili blistavu recenziju. Zbog odsluženja vojnog roka, band u razdoblju od 1983-1985. godine uopće nije egzistirao.
Te godine će se Mizaru pridružiti novi pjevač Goran Tanevski a pridružit će im se i klavijaturist Slobodan Stojkov. Mizarov glazbeni stil postaje post-punk, darkwave i gothic rock. Osim utjecaja poput Joy Division, na Mizar uvelike utječu i zvuci tradicionalnog makedonskog folklora i bizantske glazbe. Drugi karakteristika njihove glazbe su vokali dva Gorana, Tanevskog i Trajkoskog (na “Kobna ubavina”), koji se temeljili na kršćanskim crkvenim napjevima. Ta će faza Mizara ostati zapamćena kao “Mizar – Vtoro otkrovenie” (Mizar – Drugo otkrivenje).
Zbog svog tada vrlo neuobičajenog i pomalo avangardnog zvuka i slike benda, kao i isticanju sklonosti prema kršćanstvu i podrške makedonskom samoodređenju, bivše vlasti su ih gledale s određenom sumnjom i nepovjerenjem. Ipak, grupa je dobila znatnu medijsku pozornost, koja je uključivala brojne nastupe i na nacionalnim televizijama.
1986. Mizar je svirao na ljubljanskom festivalu Druge godbe, no zbog prepirki unutar benda odlaze bubnjar Panta Džambazoski i kalvijaturist Slobodan Stojkov. Zamijenili su ih Vencislav Smakjoski, odnosno Goran Trajkovski. Ova postava svirala je na festivalu u Subotici, (s Vladimirom Kaevskim na klavijaturama), što je objavljeno i na ploči na kojem su Mizar sudjelovali s dvjema skladbama “Gradot e nem” i “Zlatno sonce”. Te su pjesme postale prvo službeno pojavljivanje Mizara na jednom službenom izdanju.
Prije odlaska u studijo i snimanja materijala za prvi album ponovno će doći do personalnih promjena u bandu pa će u konačnici na albumu “Mizar” sudjelovati neizostavni Gorazd Čapovski (gitara), Goran Tanevski (vokal), Sašo Krstevski (bas) koji ja zamijenio Gorana Trajkoskog, Katerina Veljanovska (synth) i Boris Georgiev (bubanj). Album je snimljen u ljubljanskom studiju Tivoli, snimao je Janez Križaj a producent je bio Goran Lisica Fox.
Zanimljivo je da je originalni pjevač Mizara Risto Vrtev je kasnije osnovao Arhangel, band koji je naslijedio određene značajke Mizara, ali s konvencionalnijim pristupom zvuku, zbog čega je Arhangel ponekad nazivan – “Rock Mizar”.
Band je do danas održao kultno sljedbeništvo, možda ponajprije baš zbog tog prvog albuma, koji je, između ostalog, bio prvi popularni glazbeni album u bivšoj državi u cijelosti otpjevan na makedonskom jeziku. Album “Mizar” je postigao velik uspjeh te je uvršten među deset najboljih rock albuma koji su ikad objavljeni u zemljama bivše Jugoslavije.
Dokumentarni film “Mizar: Zvijezda nade” iz 2014. godine detaljno opisuje porijeklo i povijest benda.
Popis pjesama: 1. Devojka od bronza | 2. Doždot | 3. Magla | 4. Ilijada i šeeset leta | 5. Uninije | 6. Stoj | 7. Gradot e nem | 8. Hoden že | 9. Istekuvam | 10. Zlatno sonce