Foto: OM Optimagazine
Na današnji 18. srpnja 1980. godine objavljen je album Joy Divisiona naslovljen “Closer” (Factory). “Closer” je drugi i posljednji album Joy Divisiona, izdan dva mjeseca nakon što si je Ian Curtis oduzeo život. Mračan, atmosferičan i zlokoban bio je ključni album za prelazak rock glazbe u post-punk razdoblje.
S četiri od devet pjesama koje traju oko šest minuta, jasno je da to više nije bend kojeg zanima punk brzina, agresija i direktnost koji su ih potaknuli da počnu svirati. Joy Divison su svirali sporo. Na pločama je svaki instrument, računajući i vokal, bio izdvojen i sa svoje strane gradio tu mračnu zvučnu grobnicu nabijenu energijom. Producent Martin Hannett je to učinio, potpuno ispeglao zvuk benda koji je live bio težak i agresivan kako možemo vidjeti i na snimkama koje su ostale sačuvane, od live albuma “Still” do videa na YouTubeu. Članovi benda su to, navodno, mrzili, ali nisu imali izbora, jer tada jednostavno nisu ništa još znali o studijskom snimanju. I bolje, jer je ta produkcija stvorila zvuk Joy Divisiona i cijeli jedan novi podžanr rock glazbe – gothic rock.
Ian Curtis na momente zvuči kao Vincent Price koji u offu komentira zlokobne događaje koji se zbivaju u Roger Cormanovoj produkciji ekranizacije Edgara Allana Poea. Bubnjevi drže jednoličan ritam koji se vrti u krug, bas prati plesni ritam i čak daje melodiju, dok gitara zanemaruje slijed akorda, nego se bavi stvaranjem zvukova koji doprinose atmosferi svake pjesme Na momente je gitara i izbačena, a umjesto nje su ubačeni sintetski zvukovi. U svemu tome Ian Curtis pjeva o unutarnjoj rastrganosti, usamljenosti i ostalim uzrocima duševne boli. Nitko, kako kažu, od članova benda nije shvaćao u tom trenutku da on pjeva o sebi. Smatrali su da to pjesnik kupi impresije iz svijeta oko sebe. No, sada znamo kako su njegova epilepsija, lijekovi koje je zbog nje uzimao i nesređen privatni život vjerojatno uzrokovali da si oduzme život sa samo 23 godine.
Time je cijeli bend i njegova diskografija ostao obilježen. Nesrećom njegovog frontmana koja je opjevana na njihovim albumima, a kojem je “Closer” kao neki epitaf. No, “Closer” je puno više od toga. Izuzetno hrabar i važan album koji je otvorio put za nekoliko glazbenih pravaca. Čak je i New Order, kojeg su ostali članovi osnovali par mjeseci nakon ovoga počeo graditi svoj zvuk na idejama koje su ispitivali uvodeći u neke pjesme sintove i izbacujući gitare. “Closer” je već album uz koji se može plesati. Ne na baš oku lijep način, onako rastrgano, poput Iana Curtisa, ali opet, može se. A ples stvara ugodu i zadovoljstvo. Što nas ostavlja permanentno zbunjenima, jer tako uglavnom ne doživljavamo gothic rock. (SuperExtraZona)
Popis pjesama: 1. Atrocity Exhibition | 2. Isolation | 3. Passover | 4. Colony | 5. A Means To An End | 6. Heart And Soul | 7. Twenty Four Hours | The Eternal | 9. Decades
