Na današnji dan 1811. godine rođen je posljednji hrvatski ban, naš Vinkovčanin Josip Šokčević.
Zahvaljujući naporima i zalaganju Povijesnog i športskog društva Hrvatski sokol, njegovi posmrtni ostaci prevezeni su iz Beča u Vinkovce 2002. godine i položeni u kriptu kapelice Marije Magdalene na vinkovačkom gradskom groblju koju je dala podići banova majka.
Na tom mjestu, i danas je, 212 godina nakon njegova rođenja, odana počast hrvatskom velikanu, a iskazali su je predstavnici Grada i Županije te izaslanici predsjednika Hrvatskog sabora, zastupnik Mladen Karlić i Ministarstva hrvatskih branitelja Stipo Rimac.
Sjetimo li se koliki je vizionar bio i što je sve napravio, moramo biti fascinirani koliko se zalagao za kulturu, gospodarski rast, razvoj i obrazovanje.
„Zahvaljujući našem banu, počela je izgradnja hrvatske željeznice, a za obradu naše slavonske zemlje po prvi put, korištena je mehanizacija. Najznačajniji podatak je 1861. godina kada je na njegovu inicijativu u Hrvatskom saboru, hrvatski jezik postao službeni”, istaknuo je zasluge bana Šokčevića zamjenik vinkovačkog gradonačelnika Josip Romić.
Vizionar i čovjek ispred svog vremena i zato se s pravom možemo ponositi banom, jednim od najznamenitijih ljudi našega grada, podcrtao je Romić.
„Usudio bih se reći da je ban Šokčević, koliko god ga mi Vinkovčani štovali kao svojeg, značajan za cijelu hrvatsku povijest. Čovjek koji se prvenstveno zalagao za hrvatske nacionalne interese i potrebe hrvatskog naroda, zaslužio je ocjenu povjesničara jednog od tri najznačajnija hrvatska bana, uz Josipa Jelačića i Ivana Mažuranića”, posebno je danas, na 212. rođendan bana Šokčevića istaknuo predsjednik vinkovačkog Hrvatskog sokola Tihomir Marojević.
Podsjetimo, neprocjenjiva je uloga Društva koje je prije 21 godinu iniciralo prijenos posmrtnih ostataka bana Vinkovčanina iz Beča u rodnu mu slavonsku crnicu.
”Stvorila se tada jedna posebna energija i velika sinergija svih interesnih skupina od nacionalne razine Hrvatskog sabora do lokalne samouprave Grada Vinkovaca i Vukovarsko-srijemske županije i gospodarstvenika, a tim je povodom obnovljena i grobljanska kapelica”, podsjeća Marojević.
Od tada traje i službeno obilježavanje rođendana bana, inicirali su i postavljanje spomenika u središte gradskog trga koji nosi njegovo ime, ispred gimnazije sa spomen pločom, a koju je pohađao i gdje mu je danas polaganjem lovorovog vijenca također odana prigodna rođendanska počast, uz note Lijepe naše u izvedbi Ene Edelinski, učenice Glazbene škole Josipa Runjanina, praćena velikim brojem gimnazijalaca, predstavnika braniteljskih udruga i Vinkovačkih šokačkih rodova kao također živućih čuvara i promicatelja nacionalnog kulturnog blaga.
Jezik, ako ne i najvažniji element identiteta jednoga naroda, naš hrvatski, komotno može slaviti svoj rođendan, također 7. ožujka kada smo i u Mjesecu materinjeg jezika.
