Dani su ovo kada se stradanja u Domovinskom ratu i svojih poginulih i nestalih sumještana sjećaju u mnogim mjestima Vukovarsko-srijemske županije.
Jedno od njih je i Antin, malo pitomo slavonsko selo koje u srbočetničkoj agresiji doživjelo nezapamćene zločine, a svojih žrtava prisjetili su se danas.
U Domovinskom ratu stradala su 42 mještana Antina. Poginulo je 7 osoba, a nestala je 31 osoba od kojih je 18 ekshumirano, identificirano i sahranjeno dok se 13 osoba još uvijek nalazi na popisu nestalih.
Nakon okupacije Antina 30. rujna 1991. godine u selu je ostala 91 osoba među kojima i troje djece. U selu je do kraja mirne reintegracije ostalo 8 osoba, 8 osoba je oteto i razmijenjeno za pilota srušenoga iznad Đakova, 41 osoba izašla je iz sela preko Mađarske, 1 osoba pobjegla je preko noći, a 1 osoba je izvedena iz sela.
U okupiranom selu ubijeno je 27 osoba. Njih 17 pogubljeno je u masovnom zločinu na “Carevom ribnjaku”, 8 osoba stradalo je u pojedinačnim ubojstvima, a 2 osobe odvedene su i ubijene u Dalju.
“Moj otac je ostao u selu i ubijen je ovdje u Antinu, a brat mi je ranjen u Tordincima u bitci u kojoj smo bili zajedno. Ostalo je nas petero djece kada je otac ubijen poslije pada sela, četvero maloljetnih, ja sam imao šesnaest i pol godina. U obranu sam se uključio s lovačkom puškom koju sam imao od mog tetka”, rekao nam je danas Damir Kovačević, tajnik UDVDR-a Općine Tordinci, maloljetni dragovoljac Domovinskoga rata.
Otac je, kaže, ubijen u centru sela pred Mjesnim domom. Sahranili su ga ljudi koji u ostali u selu i obitelj je dobila posmrtne ostatke. Nažalost, ističe Damir Kovačević, trinaest obitelji iz Antina još uvijek ne zna gdje su njihovi najmiliji.
“Tolike godine svi šute. Ja ne znam zašto nitko nije htio i danas neće reći gdje su ti ljudi. Zašto šute i dalje nakon 33 godine. Nije istina da nitko ne zna. Oni žive u selima okolo i znaju. Recite samo gdje su ti ljudi. Imajte mrvicu ljudskosti i recite gdje su ti ljudi pokopani”, pozvao je i danas Damir Kovačević.
Antin je zaista podnio nemjerljivu žrtvu za slobodu Hrvatske, kazao je Franjo Orešković, zamjenik župana koji obnaša dužnost vukovarsko-srijemskog župana.
“Prošle su 33 godine, ali tuga i bol ne prestaju. To su trajni ožiljci koje ćemo nositi zauvijek, ali isto tako treba uvijek vjerovati u bolju budućnost. Nikada ne zaboraviti, ali uvijek gledati i ići prema naprijed”, istaknuo je Orešković.
U općini Tordinci, kazao je načelnik Davor Adžić, u jesen krenu tužne obljetnice. Prvo Korođ, koji je okupiran 29. rujna, zatim Antin 30. rujna, a onda Tordinci, 25. listopada.
“Na današnji dan prije 33 godine dogodio se progon mještana Antina. Za ovo mjesto specifično je to da je dosta velik broj mještana ostao, njih stotinjak, koji su nestajali jedan za drugim. Tako da, od ukupno 42 stradala, što je zaista velik broj za jedno malo mjesto, najviše ih je ubijeno u okupiranom selu”, istaknuo je Adžić.
A sjećajući se uvijek svojih žrtava i odajući im dužnu počast, općina Tordinci danas živi s pogledom u budućnost.
“Meni je drago da smo mi jedna od najmlađih općina po strukturi stanovništva do 18 godina u našoj županiji. Na mlade naraštaje prenosimo osjećaj pijeteta prema žrtvi jer godine prolaze i na mlađim generacijama ostaje da to čuvaju. Uz to, mi se trudimo i radimo, gradimo, a hvala Bogu imamo i za koga, ali, uvijek ponavljam, da nije bilo žrtve branitelja teško da bi uopće živjeli ovdje, a kamoli gradili općinu Tordinci”, kazao je Adžić.