Bračni par Miložić, Biljana i Ivica, mogu se pohvaliti kako iza sebe zajedno imaju tisuće prehodanih kilometara i jednu, ali uskoro ne i jedinu, knjigu, putopis. Riječ je o dvoje osječkih planinara i dugogodišnjih hodača koje od nedavno veže brak, životna i hodočasnička priča ukoričena pod nazivom „Camino od Osijeka do Santiago de Compostele“.
Večeras je taj putopis još jednom predstavljen vinkovačkoj publici, ovoga puta u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci. Camino de Santiago otkrili su još 2018. godine kada su nakon više godina planiranja, želje, stremljenja prehodali francuski put. No, ni to im nije bilo dovoljno pa su se sljedeće godine odlučili na isto, ovoga puta Camino Primitivo. Nakon toga, ideja za novim putovanjem bila je još veća, a realizacija je obuhvaćala znakovitih 3333 kilometara u 111 dana, od kućnog praga, grada na Dravi, Osijeka do Santiaga de Compostela.
„Putem smo pisali objave, željeli smo ostaviti trag u sjećanju. Svaki dan je bila jedna velika avantura. Ljudi su čitale naše objave i nekako su nas potaknuli da napišemo knjigu“, kazala je autorica Biljana. Rado kaže kako knjiga je sama sebe putem napisala. Ljudi su zapravo ono što im se dogodilo. I ova knjiga je najmanje o autorima, a najviše o svima onima koji su im pomogli, pružili smještaj, uputili lijepu riječ kroz Božju providnost.
Prošle godine zajedno su prehodali još jednu rutu, ove godine planiraju i petu jer nijedan nije jednak prethodnom. Kažu kako jednom kad krenete, Camino vas vuče opet. On je zapravo put prema samom sebi bez obzira kuda i kamo krenuli. Mijenja osobu do srži, njezin pogled na svijet i ljude, vraća ju na tvorničke postavke i sa svakog putovanja moguće je vratiti se kao nova i bolja osoba.
Ivica Miložić, umirovljeni bojnik, visoki časnik HV-a, ovaj put je shvatio kao zahvalu Bogu za sav vojni put, od trenutka u kojem je kao mladić prebjegao iz JNA u naše obrambene snage, preko ranjavanja do umirovljenja. „Camino je dugo tinjao u nama, gotovo dvije godine dok se nismo odlučili na njega, a onda i još više. Svako bih ponovio, osim zadnjeg izazovnog s kojeg smo se vratili prije četiri mjeseca. Imali smo puno problema na putu, susreli smo se s vukovima, temperatura je bila 45 stupnjeva Celzijeva, izgubio sam 27 kilograma, nismo imali vode, a prelazili smo planine“, kazao je Ivica.
Ivica tvrdi kako se morao odvažiti na ovaj put jer je dobio poziv. Svo vrijeme hodočašća upoznavao je sebe i shvatio koliko mu je malo stvari potrebno kako bi hodali kroz život, a zauzvrat dobio duhovni dio koji mu je trebao.
Mnoge su potaknuli na razmišljanje o hodočašću, a neki su se uputili njihovim koracima. Iako je put često izazovan, najteža prepreka jeste ona u našim glavama. Ona će odrediti hoćemo li taj cilj odraditi. Krajnja točka ne mora biti Santiago de Compostela, važno je na tom putu pronaći sebe, dohvatiti sve ono o čemu nismo razmišljali ili smo u borbi sa samim sobom potisnuli.
