24.5.1976. | Stanar

Foto: Sven Nykvist

Na današnji se dan 24. svibnja prije 45 godina na filmskom festivalu u Cannesu prvi put prikazao čuveni film “Stanar” (Le locataire | The Tenant, 1976.), Romana Polanskog.

Taj se psihološki triler temelji na romanu “Le locataire chimérique” Rolanda Topora iz 1965. i posljednji je dio Romanove tzv. “Trilogije stana” kojoj još pripadaju “Odbojnost” (1965.) i “Rosemaryna beba” (1968.). U ovom filmu, iako je glavni lik očito u određenoj mjeri paranoičan, film ne razotkriva do kraja dešava li se sve samo u njegovoj glavi ili su čudna zbivanja bar donekle stvarna. Trelkovsky, miran i neprimjetan birokrat iz Poljske, pronalazi stan u Parizu. Prethodna stanarka nalazi se u bolnici nakon pokušaja samoubojstva, a Trelkovsky počinje sumnjati da ga stanodavac i susjedi malo po malo pokušavaju pretvoriti u nju kako bi si i on oduzeo život…

Neki kažu za “Stanara” da je to najosobniji film Romana Polanskog, a drugi da je to prvi kafkijanski horror. Mnogi kritičari su uočili upravo njegovu kafkijansku temu, tipiziranu putem atmosfere koja obiluje tjeskobom, konfuzijom, crnim humorom, klaustrofobijom, alijenacijom, seksualnom frustracijom i paranojom. Međutim, u filmu u kojemu postepeno nestaje granica između stvarnosti, ludila i nadnaravnog nisu korišteni uobičajeni elementi horrora, a strah od smrti zamijenjen je podjednako uznemirujućim strahom od gubitka identiteta.

U glavnim se ulogama pojavljuju Roman Polanski, Isabelle Adjani, Melvyn Douglas i Shelley Winters.