U povijesti moderne Hrvatske, 19. svibnja 1991. jedan je od najvažnijih datuma. U tijeku pregovora o razrješenju državne krize između republika tadašnje SFRJ, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman donio je odluku o raspisivanju referenduma o državnoj samostalnosti Hrvatske. Prema Izvješću Republičke komisije za provedbu, referendumu je moglo pristupiti 3.652.225 glasača.
Na referendumu se prije točno 30 godina odlučivalo o dvije tvrdnje. Prva je glasila „Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama” i nju je podržalo 93,24% glasača, dok je tvrdnju „Republika Hrvatska ne ostaje u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi” podržalo 92,18%.
Na osnovi neposredno iskazane volje građana na referendumu, a nakon neuspjeha daljnjih pregovora s ostalim bivšim jugoslavenskim republikama o izlasku iz državnopolitičke krize, Hrvatski je sabor 25. lipnja 1991. godine donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Brijunskom je deklaracijom utvrđen tromjesečni rok odgode primjene Ustavne odluke, no istekom moratorija na tu povijesnu odluku, točnije 8. listopada, Republika Hrvatska raskida veze s ostalim republikama i postaje slobodna, samostalna i neovisna država.
